TESANJ.NET stranica grada
Poštovane dame i gospodo, dragi gosti, uvaženi Predsjedavajući! Općina Tešanj obilježava tri lokalna praznika: 04. April – Dan otpora fašizmu, koji nas podsjeća na posljednje događaje u odbrani Bosne i Hercegovine na lokalnom nivou; 09. Septembar – Dan pobjede nad fašizmom, koji nas lokalno podsjeća na oslobađanje Bosne i Hercegovine od fašističke okupacije, te 10. Decembar – Dan Grada Tešnja, kada je Gazi Ferhad-beg uvakufio niz sakralnih i profanih objekata na prostoru današnjeg trga na Čaršiji, čime je formirana urbana jezgra Tešnja. O imenu našeg grada i općine postoje različite priče, a Javna ustanova Muzej Tešanj, u svojoj publikaciji “Tešanj kroz stoljeća”, čiji je autor Jasmin Mandžukić, profesor istorije i direktor Muzeja, iznosi da ime Tešanj ima korijen u keltskom jeziku jer “tessen” znači mali dvor dok arheološki nalazi govore o tome da su u predrimsko vrijeme ovdje živjela keltska plemena. Upravo u bronzano doba, visoko na strmim liticama koje se uzdižu nad dubokim kanjonom rijeke Tešanjke, keltsko-ilirska plemena sagradila su prvu utvrdu. Nju su tokom osvajanja Balkanskog poluostrva srušili Rimljani i sagradili svoju koju su opet srušili Slaveni osvajanjem Balkana u 6. i 7. stoljeću. Tek u kasnom srednjem vijeku oblasni feudalci grade mali dvor. Pod današnjim imenom Tešanj se prvi put spominje 23.03.1461. godine u pismu pape Pia II kojim poziva vjernike da hodočaste crkvu sv. Jurja u Tešnju, nudeći im zauzvrat oprost od svih grijehova. Tešanj se iste godine spominje i u povelji-darovnici posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kojom svome stricu Radivoju Krstiću 18.septembra 1461. uz ostalo daruje “i na Usori grad Tešanj”. Bosna je lagano pala pod osmansku vlast 1463. godine, a Tešanj je u to vrijeme bio prijestonicom marionetske kraljevine-tampon države, stješnjene između jajačke banovine (formirane od Ugara) i Osmanske Carevine, sa Matijom Kotromanićem na čelu, sinom vojvode Radivoja Kotromanića. Osmanlije su nedugo zatim dokinule ovu vještačku tvorevinu. Tešanj je u narednim decenijama prelazio čas pod osmansku, čas pod ugarsku vlast, a iz zapisa savremenika ondašnjih zbivanja, ugarskog historičara Ištvanjija, doznajemo da se definitivni pad Tešnja pod osmansku vlast desio 1520. godine.
Tešanj će nakon toga biti dijelom maglajske nahije, da bi prije 1540. postao i sam središte nahije, a poslije 1566. administrativno sjedište kadiluka, kojem su pripadali i susjedni prostori Maglaja i Doboja, te Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao živjeti i razvijati se u miru. Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a ćehaja tog vakufa postao je Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestrić sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore.
Ferhad-beg, koji se prvi put u povijesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohačke bitke (1526), zapravo je najznačajnija ličnost za rani razvitak Tešnja. On je graditelj glavne tešanjske džamije (Čaršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami od 10. REBIUL-EVVELa 967. godine (PO HIDŽRI), ILI 10.DECEMBRA 1559. godine, sagradio “za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva”. Još je uvakufio mekteb (osnovna škola) i medresu (srednja škola), han, trideset i dva dućana, mlinove, čifluke (feudalne posjede) Jablanica i Čaglići (danas sela), ogromnu svotu novca… Ferhad-beg je umro 1568. godine i sahranjen je pred svojom džamijom u Tešnju. Epitaf na njegovu nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju. Rano se u Tešnju pojavljuju školske institucije, a 1856. godine spominju se čak i tri medrese. Prije toga (1761) postojala je Hadži-Muhamedova muallimhana (učiteljska škola). Godine 1867. u tešanjskom kadiluku postojalo je 16 mekteba. Pravoslavna škola u Tešnju osnovana je 1833, a franjevačka 1837. godine u Sivši, selu kod Tešnja koje je centar katoličkog življa. Sivšu je 1842. godine posjetio fra Ivan Franjo Jukić “radi ustrojstva knjižnice”. Godine 1870. ustanovljena je kiraethana (čitaonica). Valja spomenuti i muftiju (najviši muslimanski vjerski autoritet u jednom okrugu) Mustafu Šefki Užičanina koji je 1868. godine uvakufio vrijednu biblioteku. Preuzimanjem uprave nad Bosnom i Hercegovinom od strane Austro-ugarske, Tešanj dobiva i svog prvog gradonačelnika r. Hamdibega Ajanovića (1882-1905). Za vrijeme njegova mandata grad dobiva modernu zgradu kotarskog ureda, pvu osnovnu školu sekularnog tipa, poštu i telegraf, ambulantu, hotel i meteorološku stanicu, izgrađuju se široke ulice sa rasvjetom. Ipak prvi gradonačelnik je ostao poznat u povijesnim hronikama po tome što je nakon aneksije BiH u oktobru 1908. godine iz principijelnih razloga odbio da sazove sjednicu gradskog vijeća Tešnja i izrazi lojalnost kralju i monarhiji. Kada se, međutim, 1861-1864. godine gradi kolski put Sarajevo – Brod, a potom 1878. i pruga dolinom Bosne, Tešanj ostaje van tranzita, i prometno izolovan doživljava stagnaciju. Čak postaje i depopulaciono mjesto. Grad Tešanj imao je prema popisu od 22.aprila 1895.godine 6.736 stanovnika, da bi na narednom popisu 1910. taj broj spao na 3.068 stanovnika. Tešanjski kotar ostao je i poslije austrougarske okupacije uglavnom u granicama ranije osmanske kaze ili sreza, i obuhvatao je 54 kotara. Današnja općina ima približno samo jednu desetinu nekadašnjeg teritorija, doduše više administrativne jedinice kotara, a potom sreza iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, čije su granice sezale na jug do obronaka Vlašića i na sjever, do Osinje kod Dervente. Tokom Prvog svjetskog rata neki su stanovnici Tešnja mobilizirani i poslani na frontove Srbije, Karpata do Soče. U privrednom razvoju Tešanj između dva rata i dalje stagnira, ali i dalje ostaje administrativno sjedište sreza (obuhvatajudi prostore Teslića i Doboja), osim kratkotrajnog razdoblja početkom 30-tih godina (1933-36.), kada je privremeno sjedište sreza bilo izmješteno u Doboj.
U naučnim krugovima Tešanj je posebno glasovit zbog vrijednosti koje krije njegova Narodna biblioteka. Bibliotečka je tradicija u Tešnju vrlo duga, jer tu zapravo postoji kult knjige. U Drugom svjetskom ratu, već u jesen 1941. godine zbog agresije nacističkih okupatora na bivšu Kraljevinu Jugoslaviju i njene narode, odjekuju ustanički pucnji u tešanjskom kraju. U borbi protiv okupatora tešanjski srez je dao oko 2.800 boraca, od kojih je oko 380 poginulo za slobodu i ravnopravnost na koje se čuva pomen Partizanskim spomen-obilježjem, Spomen obilježjem Husi Hodžiću kao i na mnoge druge načine. U periodu između 1945-1992 godine Tešanj prolazi težak poslijeratni period. Centralna vlast na Tešanj gleda “ispod oka” zbog otvorene sumnje i optužbi o ulozi Ademage Mešića tokom rata. Ipak oporavkom cijele zemlje i Tešanj doživljava period privrednog rasta kroz različite programe proizvodnje a najznačajniji je svakako program iz automobilske industrije. Značajan broj naših građana nalazi zaposlenje u Hrvatskoj i Sloveniji, ali i u Njemačkoj čime se otvaraju dodatne mogućnosti ekonomskog rasta u lokalnoj zajednici. Tešanj je našao svoje mjesto u novim okolnostima jer su lokalno rukovodstvo i privrednici imali viziju i bili istrajni u borbi za razvoj naše sredine. Mnogo je onih koji zaslužuju pominjanje ali u ime svi njih ću spomenuti samo nekoliko imena koja više nisu među živima: Edhem Pobrić, Izudin Alićehajić, Salih Sarić, Enver Ajanović. U agresiji 1992-1995. godine tešanjski kraj herojski se odbranio, a cijena slobode bila je blizu 600 poginulih i na hiljade ranjenih, najviše civila. Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine ovdje nije dočekana nespremno, barem ne u organizacijskom smislu, te je taj organizirani početni oblik otpora (Patriotska liga) u fazama oslobodilačke borbe jačao u svakom pogledu (Teritorijalna odbrana RBiH, brigada, Operativna grupa 7 Jug, 37. divizija 3. Korpusa ARBiH, uz efikasno djelovanje pripadnika MUP-a RBiH). Specifičnost ovog prostora je njegovo okruženje. Pad Doboja pod srpsku okupaciju imao je za posljedicu da je Tešanj prihvatio u početku oko 30 hiljada prognanih Bošnjaka i Hrvata (2. maj 1992. godine), dok je već tokom maja i u junu iste godine ovaj broj uvećan prognanicima iz Teslića.
Ne treba zaboraviti, mada u daleko manjem broju, ni prihvatanje i zbrinjavanje prognanih iz Bosanskog Broda i Dervente tokom marta i aprila. Ipak najteži dani su došli tokom okruženja slobodnog teritorija koje je prijetilo opstanku slobodne teritorije, njenom pretvaranju u veoma tešku poziciju enklave, a zatim i uništenja, što je i bio strateški interes srpske vojske i 111. HVO brigade iz Žepča. U periodu od juna 1993. godine do aprila 1994. godine postojala je jedinstvena odbrana slobodnih teritorija Tešnja, Doboja i Maglaja, jer je ovaj prostor bio u potpunom okruženju, izložen i djelovanju 111. HVO brigade iz Žepča, zajednički sa srpskom vojskom. Agresor je u početnoj fazi koristio avijaciju, često i sa 4-5 avio-udara dnevno, a kasnije su upotrijebili i oko 60 razornih raketa zemlja-zemlja (čija je masa oko 2,5 tone, a količina eksploziva u bojevoj glavi oko 500 kg), sve vrste artiljerijskih i raketnih oruđa, hemijska i druga sredstva, uz uključivanje i najelitnijih specijalnih jedinica JA i paravojnih jedinica iz Srbije. Jedina pomoć u vrijeme okruženja bila je akcija UN-a na snabdijevanju hranom ove i ostalih enklava u RBiH (Akcija “Padobran”). Namjenska industrija kao i dio civilne proizvodnje nisu prekidale rad. Svi subjekti prešli su na rad po programima za ratne potrebe. Može se posebno istaknuti da je tadašnja tešanjska industrija bila u stanju da proizvede brojne namjenske proizvode za vojsku i civile, a posebno je došla do izražaja vlastita pamet, pa su programi proizvodnje usvajani “preko noći”. Tešanj je sa slobodnim teritorijem dijela općine Doboj i sa prognanim stanovništvom općina Doboj i Teslić, angažirao u odbrani RBiH, te slobode i ravnopravnosti preko 11.000 boraca: 5 brigada (372. ranije 202. viteška Garava brdska brigada, 377. ranije 207. viteška Pousorska brdska brigada, 375. oslobodilačka brigada, 373. ranije 203. slavna brdska brigada (“Doboj -Bosna”) i 374. slavna lahka brigada) uz učešće 110. slavne HVO brigade Usora, te više samostalnih bataljona i četa. Uz ove sastave djelovale su i izuzetno dobro organizovane i osposobljene jedinice MUP-a RBiH. Ukupan broj poginulih u odbrani ovih prostora je 695, a ranjenih 4.547, od čega je najvedi broj civila. Danas nema mnogih među živima koji su stali na čelo odbrane a među njima ni, Senada Hodžića, Muhameda Članjka, Kemala Brkića, Adema Omahića-Omahe, i mnogih drugih. Nakon odbrane uslijedio je period obnove porušene infrastrukture, porodičnih kuća, vjerskih objekata, obnove privrede i obnova bosanskog društva. Tešanj je ostao bez snabdijevanja električnom energijom, bez ptt veza, bez regionalnog centra. Lokalna uprava je zajedno sa građanima i podrškom međunarodne pomoći za nekoliko godina revitalizirala prostor. U obnovu je uloženo preko 40 miliona KM u period od pet godina, uz prisustvo 42 organizacije iz cijelog svijeta. Oni su na pomagali i interesovali se kako smo uspjeli preživjeti. Tešanjska privreda, što zbog ratnih okolnosti i gubitka tržišta, što zbog tranzicije vlasništva i novih tržišnih okolnosti, trebala je vremena za oporavak ali je ipak išla ispred drugih u Bosni i Hercegovini. Formirane su dvije industrijske zone na Jelahu za pokretanje malih preduzeća. Tranzicija vlasništva je završena: firme koje su se uspjele prilagoditi novim tržišnim izazovima i izrasloj konkurenciji su preživjele, ostale nisu ali su se razvili novi programi i podigli novi pogoni. Pored automobilske industrije danas imamo obradu metala razvijenu u malim pogonima najbolju na prostorima bivše Jugoslavije, prehrana i kondiktorska proizvodnja se snažno razvila, obrada drveta sa 3D modeliranjem, obrada inox materijala, tekstil, prerada i obrada kože, proizvodnja obuće, hemijska industrija, proizvodnja dijelova od plastike i dječijih igrački, građevinarstvo i saobraćaj, eksploatacija mineralnih voda, promet energenata i veletrgovina. Registrovano je 850 poljoprivrednih gazdinstava.
Danas je opdina Tešanj smještena na najmanjem prostoru, reducirana i svedena na skoro etnički monolitnu bošnjačku sredinu. To nije rezultat naših opredjeljenja, nego rezultat historijskih okolnosti i opredjeljenja drugih. Bez obzira na to, Tešanj de ostati otvorenog srca za sve, otvoreni i opredjeljeni za svaki vid saradnje jer ljudi treba da žive zajedno i sarađuju, da poštuju jedni druge, da sarađuju u onome u čemu se slažu ali i da pokažu razumijevanje za međusobne razlike. Na taj način potvrđujemo da smo razumna bića. Bosna i Hercegovina danas ne nudi veliku nadu. Ona sama nije u stanju krenuti brže, a oni koji joj mogu pomoći u tome, nije im stalo. Svejedno, nama je živjeti i raditi, a ono što možemo i mijenjati. Općina Tešanj je smještena u sjedištu trougla Sarajevo, Beograd, Zagreb a u narednim godinama ovdje će prolaziti autoput. Tešanj će postati blizu glavnim nacionalnim centrima, a time i nacionalnim ekonomijama ovih država. Mi imamo tradiciju u automobilskoj proizvodnji. Više od 30 godine isporučujemo koncernima svjetske klase: Mercedes, Volkswagen, MAN, DEUTZ, IVECO i drugima. Danas najveći proizvođač filtera u svijetu, njemačka korporacija MANN+HUMMEL ima našu – svoju tvornicu u Tešnju. Naša velika prednost je poduzetnost naših ljudi, poduzetnost privrednika ali i drugih u svim područjima. Razvijen je nevladin sektor uz podršku lokalne uprave, ojačan institucionalni kapacitet u području kulturno-historijskog nasljeđa (Javna ustanova „Muzej“) i korištenju fondova strane pomoći, prije svega EU fondova (Javno preduzede „TRA“). Lokalna uprava pomaže rad vjerskih zajednica skromnim sredstvima ali vrijednost vidimo u tome što šaljemo poruku da se vjerske zajednice osjećaju komotno, i da punim kapacitetom realizuju svoju misiju na dobrobit cijele zajednice. Izgrađujemo civilno duštvo ali moramo vratiti izgubljene vrijednosti. Bez obzira ne sasvim neizvjesne globalne okolnosti i negativne uticaje na širem planu, prilike i nada postoje za brži razvoj naše zajednice. U velikoj mjeri smo reformisali našu općinsku administraciju, ulažemo u poslovnu infrastrukturu i nudimo placeve bez naknade investitorima u zamjenu za nova radna mjesta, radimo intenzivno na projektovanju i rješavanja otpadnih voda i uređaja za prečišćavanje, osigurali smo STIPENDIJE SVIMA koji nastavljaju školovanje, od ove godine smo osigurali i poticaj za pokretanje sopstvenog biznisa za mlade ljude, a Povelja za brigu o kulturno-historijskom nasljeđu koju je Općina Tešanj ove godine dobila govori sama po sebi. Na nama je da uskladimo prioritete, da utvrdimo strateški fokus i skoncentrišemo resurse na sam vrh prioriteta, da uvjerimo investitore da je Tešanj prava lokacija. Općina Tešanj danas upravo to radi: općinska vlast i administracija, privrednici, nevladin sektor, javne stanove i preduzeća. Kreiran je lokalni partnerski odnos, osnažena je zajednička slika prema vani i uspostavljen veliki broj partnerstava u Bosni i Hercegovini i izvan naše države. Dokazujemo našu konkurentsku prednost kao sredine. Istovremeno radimo na tome da prezentujemo Tešanj idealnom vikend turističkom destinacijom. Naša vizija: Tešanj – sredina ekološke svijesti, čistoće i reda nije naš san, nego očekivana stvarnost kroz projekte prihvatanja, transporta i prečišćavanje otpadnih voda i sveobuhvatno prikupljanje svih vrsta otpada. Naša djeca pored sticanja novih znanja usvajaju i nove pozitivne navike: oni su ovih dana kroz akciju prikupljanja PET ambalaže dostigli cifru od MILION prikupljenih plastičnih boca. To je MILION dobrih djela naše školske omladine. To će s Božijom pomoći iznjedriti generacije bolje nego što smo mi.
I kada kažem Tešanj, onda želim da svi osjećamo da je to i Tešanj, i Jelah, i Tešanjka, i Novi Miljanovci, i Miljanovci, i Piljužići, i Bobare-Drinčići-Blaževci, i Kalošević, i Mrkotić, i Oraš Planje, i Džemilić Planje, i Raduša, i Jevadžije, i Rosulje, i Ljetinić, i Vukovo, i Kraševo, i Šije, i Trepče, i Medakovo, i Novo Selo, i Bukva, i Dobropolje-Mekiš, i Karadaglije (i Koprivci, naravno), i Jablanica. To je svega 164 km2 i 50.000 ljudi – to je 0,00001%! Vidite li koliko smo beznačajni da bismo se razilazili? O našoj sredini se danas širom Bosne i Hercegovine, a često i izvan, priča sa respektom i uvažavanjem. Neki mediji u Bosni i Hercegovini ne vide dalje od inada, ne priznaju pozitivne stvari i dokazuju kako je u Bosni i Hercegovini sve loše, djeluju ideološki, pristrasno i navijački a ne profesinolano i neutralno, izmišljaju kako virtualne vehabije preuzimaju tešanjske džemate i plaše investitore, unose nemir i služe rušiteljima Bosne i Hercegovine. Mi imamo obavezu nastaviti raditi, moramo pokazati da volimo ovu sredinu i ovu državu više od onih koji je ne vole. Nemamo vremena raspravljati se puno oko toga, građani će prije ili kasnije vidjeti razliku između onih koji rade i daju doprinos, i onih koji izmišljaju priče, ruše sve autoritete, udaraju na ugled i čast ljudi. Mi kao ljudi nismo konkurencija jedni drugima, svako od nas treba biti konkurencija samom sebi na način da danas bude bolji nego jučer, a sutra s Božijom pomoći da bude bolji nego što je danas. Iskrene čestitke svima vama i svim našim građanima povodom 10. decembra – Dana grada Tešnja.
Općinski načelnik Fuad Šišić
Tešanj, 10.12.2011. godine
