TESANJ.NET stranica grada
Raspad Jugoslavije početkom devedesetih godina Bošnjaci su doživljavali kao dio globalnog raspada komunizma što i jeste odgovaralo istini.Vjerovatno zbog toga saznanja lakše se podnosila demontaža bivše domovine. Tako je jedna po jedna republika proglašavala nezavisnost. U slučaju Slovenije, Makedonije i Crne gore proces je prošao bez krvoprolića, dok je u slučaju Hrvatske i Bosne i Hercegovine vođen dugogodišnji rat sa stravičnim razaranjima i stradanjima. Razlog vođenja ratova bio je zbog postojanja plana SANU-i iz Beograda, koji je imao pretenzije za stvaranja Velike Srbije na teritoriji Hrvatske i Bosne. Tako je projekat Velike Srbije zasjenio globalni raspad komunizma ali i Jugoslavije i kako u Bosni tako i u Hrvatskoj postao glavni izvor zla. Kada je riječ o Hrvatskoj njima je bilo mnogo lakše da izađu na kraj sa velikosrpskim ambicijama iz Beograda, konačno oni su uspjeli upotpunosti poraziti projekat ideje Velika Srbija.
U Bosni je to bilo mnogo teže i sam rezultat je bio djelimičan u odnosu na Hrvatsku. U Bosni su te ‘92.’93.'94. I ‘95. godine bile stravične. Nad Bošnjacima se desio genocid. Velika i strašna razaranja. Etnička čišćenja, raseljavanja oko 2.000.000 miliona stanovnika. U svijet su se slale, gotovo svakodnevno, slike ubijanja i razaranja. Na Bosnu i Hercegovinu je izvršena agresija i sve to se dešavalo pred očima evropske i svjetske javnosti na pragu trećeg milenija?
Tada je bilo neshvatljivo ( Bošnjacima) kako Evropa sve to nijemo posmatra? Bilo nam je tada nejasno zašto se uveo embargo na naoružavanje bosanske armije? Bilo nam je nejasno zašto se odobravaju etnička čišćenja, kulturocidi? Bilo nam je nejasno zašto neko (NATO) ne reaguje? Bilo nam je nejasno zašto nisu dopustili žrtvi da se odupre agresoru?
Među Bošnjacima postojala su dva oprečna stava na ponašanja UN-a, Evrope i Amerike. Prema jednom stavu postojala je teorija zavjere protiv Bošnjaka sa ciljem da se uklone Bošnjaci iz Bosne zauvijek. Drugi stav je bio da treba vjerovati Evropi i UN-a jer oni su na našoj strani, samo je pitanje nekih tehničkih nesuglasica. Sve te godine trajala je polemika između dva suprostavljenja stava. Bili su i jedni i drugi u pravu, istina za prvi stav nije bilo dovoljno argumenata, nego se stav gradio na intuiciji i ponekom argumentu. Njihova osnovna primjedba je : „da li su Bošnjaci napali na nekoga reagovali bi u roku tri mjeseca“ i kako je vrijeme odmicalo sve su bili jači argumenti u odbrani stava da je riječ o zavjeri protiv Bošnjaka. Drugi koji su vjerovali u pravednost svijeta (Evrope) su postajali sve više skeptici i gubili nadu u njihovu iskrenost i dobronamjernost, jer su i sami sve više uviđali da Evropljani jedno govore , a drugo rade.
Sada dvadeset godina poslije, kada se saznala istina o stvarnim stavovima evropskih sila i odlučujućih faktora Ujedinjenih nacija, kada na površinu izlaze dokumenti i knjige, kao i izjave eminentnih sudionika tog doba, uviđa se da su oni koji su vjerovali u teoriju zavjere protiv Bošnjaka bili upravu. Danas sa ove vremenske distance može se sa sigurnošću zaključiti da su se Bošnjaci u ratu ‘92. borili ne samo protiv projekta Velike Srbije, nego su se borili i protiv međunarodne zavjere u kojoj su prednjačile zapadnoevropske države i dio UN-a., a da smo podršku imali u Americi i dijelu ostatka svijeta. Imajući sve spomenuto na umu onda je Čudo bosanskog otpora utoliko još veće čudo kada se zna koga smo sve imali protiv sebe kao neprijatelje.
Dakle, prema planu međunarodne zavjere svi Bošnjaci su trebali doživjeti sudbini Srebrenice, a njihova vjekovna domovina Bosna i Hercegovina trebala je nestati sa mape. Učesnici u zavjeri su bili Srbija i zapadnoevropske zemlje na čelu sa Engleskom potpomognute dijelom zemalja članica UN-a. Hvala Bogu pa se njihove namjere nisu ostvarile. Kada se zanemari Srbija kao realizator projekta, a svim Bošnjacima je poznato da su oni imali glavnu ulogu, važno je bilo znati ko im je pružao podršku u realizaciji projekta bez koje oni ne bi mogli to raditi. Na osnovu dostupnih informacija u Evropi su tu ulogu kordinatora imali Englezi koji su vodili glavne pregovore, svi se sjećaju Wens-Owenovog plana, Owen- Stoltenbergovog plana.
Da je postojala zavjera protiv Bošnjaka početkom devedesetih godina imamo sve više argumenata. Tako danas je dostupno i pismo Johna Mejora upućeno Douglasu Haggu od 2. maja 1993.godine. Pismo vrvi od argumenata koji nedvojbeno ukazuju na vođenu zavjeru, kao i osnove na kojima se temeljila zavjera.
Iz pisma se vidi da je embargo na uvoz oružja Jugoslaviji uveden isključivo da se ne bi naoružavala BiH, odnosno Bošnjaci: Nismo saglasni da niti sada niti ubuduće“ naoružavamo ili obučavamo“ Muslimane u BiH vojnom opremom.
Mi ćemo i dalje pomagati da se nametne i ostane na snazi embargo na oružje U.N.-a u ovom području, iako pouzdano znamo da Grčka, Rusija i Bugarska isporučuju oružje i vrše obuku u Srbiji, Njemačka, Austrija, Slovenija, čak i Vatikan na sličan način pomažu Hrvatsku i snage HVO-a, od posebnog je značaja da pouzdano znamo da takva nastojanja u korist Muslimana u tom području od strane islamskih zemalja grupa nisu uspješna.
Pored toga što se iz pisma jasno vidi intencija Engleske o motivima embarga, iz pisma se jasno zaključuje i šta je bila stvarna svrha embarga, kao i namjera Engleske vlade da podjele Bosnu i Hercegovinu, što su činili kroz razne planove, a to potvrđuje sljedeća rečenica iz pisma:
Sve dok se situacija u bivšoj Jugoslaviji ne smiri mi moramo po svaku cijenu biti sigurni da se niti jednoj zemlji; koja se može smatrati “muslimanskom” ne govori o političkim akcijama Zapada na ovom području, posebno vezanim za Tursku. Iz tih razloga neophodno je da se nastavi sa prevarama „Vens – Owenovim” mirovnim razgovorima da bi se događala kakva takva akcija,sve dok Bosna i Hercegovina na prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje.
Dakle, Engleska vlada je prvo radila na uvođenju embarga, s namjerom da nestane Bosne i Hercegovine kao i muslimanskog stanovništva . U pismu Mejora se još spominje da su istog stava sve evropske države i sjevernoamerička vlada. Moram vas obavijestiti da ovakav stav ima svaka druga evropska i sjevernoamerička vlada, i zato nećemo intervenisati u ovom području da spasimo muslimanski stanovništvo…
Pored pisma Jona Mejora sve više je i drugih dokumenata i svjedoka koji ukazuju na zavjeru protiv Bošnjaka. U knjizi američkog autora Michaela Sellsa Iznevjereni most nalazi se obilje dokaza kako se zavjera sprovodila.Tako u naslovu NAORUŽAVANJE AGRESORA nalazi se sljedeći citat: Gotovo dvije godine, od ljeta 1992.,zvaničnici pri Visokom komesarijatu Ujedinjenih naroda za izbjeglice poricali su neprekidne užase u Bosni i Hercegovini. Louis Gentile, šef operacije UNHACR-a u Banjoj Luci bio je primoran dati sljedeću izjavu:“ Moralo bi se znati , i ostati zabilježeno za sva vremena, da tzv. lideri Zapadnog svijeta već godinu i po znaju šta se ovdje dešava. Oni dobijaju izvještaje jedan za drugim. Oni govore o kažnjavanju ratnih zločinaca, ali ne rade ništa da ne prestane ratne zločine spriječe. Neka im Bog oprosti. Neka Bog oprosti svima nama.
Sells ističe da je indolentnost Zapada zasnovana na stereotipima o Islamu i da je zbog toga izostajala intervencija ali i podrška. Odbijanje evropskih vlada da odbrane Bošnjake od genocida ili da im dozvole da nabave oružje i sami se brane djelimično je zasnovano na stereotipima o Islamu.
Kako vrijeme bude odmicalo zasigurno će se pojavljivati sve više i više argumenata koji ukazuju na sramnu ulogu evropskih vlada u prvim godinama rata i njihovu zavjeru protiv miroljubivog naroda kakvi su Bošnjaci. Hvala Bogu, pa su čelnici američke vlade preuzeli pitanje Bosne u svoje ruke, inače bi naša agonija vjerovatno i duže trajala. Svaka čast bivšem američkom predsjedniku Bill Clintonu kao i njegovoj administraciji na odlučnosti i dobroj namjeri da se zaustavi krvoproliće u BiH. Nedavno je i sam Clinton javno govorio o nespremnosti i bojaznima evropskih lidera da intervenišu u Bosni, a sve zbog stereotipa prema Bošnjacima i Islamu. Ostaje nam nejasno zašto su evropske vlade tih godina tolerisale i bile saučesnici u zavjeri protiv nestanka Bošnjaka, ako se zna da u historiji niti jedna evropska nacija nije imala konflikte sa Bošnjacima, nije li onda bilo dovoljno samo postojanje stereotipa o Islamu i Bošnjacima, pa da su kovali teorije zavjere!? No, to su činjenice iz ‘92., koje ne treba zaboraviti, kao što ne treba zaboraviti ni pozitivnu ulogu Britanskog lorda Paddy Ashdowna koji je uradio mnogo u poslijeratnom periodu na pitanju funkcionalnosti BiH, također, ne treba zaboraviti ni pravičnu presudu Londonskog suda u slučaju bivšeg člana Predsjedništva BiH gosp. Ejupa Ganića. Sve ove ali i druge činjenice ovih dana kada se navšava dvadeset godina od početka agresije na BiH same naviru. Istini za volju nekih se rado prisjećamo, a druge kamo sreće da se nikada nisu ni dogodile.
Bašić Esmir,prof.
