LEVAT ČOVIĆ – ZLATKO

Na jučerašnjoj sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine glasalo se o smjeni ministara i zamjenika iz SDA. Rezultati glasanja su bili 8 ZA i 7 PROTIV  te su na taj način tijesnom većinom ipak  izvršene smjene. Sve u skladu sa demokratskim principima odlučivanja, ništa sporno  treba se povinovati mišljenju većine. Poslije održane sjednice predstavnici stranaka su davali izjave medijima i obrazlagali razloge svog glasanja. Jedni su izjavama pokazivali principijelnost u svojoj odluci, dok su drugi ništa drugo do obične prilivode i ublehaši. Međutim najiritantnije i najarogantnije iskaze su dali predstavnici HDZBIH i HDZ1990.

Izjave oba predsjednika su demonstracije svega profanog u politici   odnosno eksponati hipokrizije, podvala, sarkazma  i  ironije. Dakle, nije problem  u tome što su njih dvojica glasali kako su glasali, ali je problem u tome što je njihova argumentacija  potpuno  neutemeljena i bizarna.

Tako  imamo izjavu Dragana Čovića koja glasi:  da hrvatski narod mora biti ravnopravan te da je završilo vrijeme kada su drugi narodi birali hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Izjava Čovića je zaista notorna glupost i neistina. Ispade da je SDA a ne SDP dva puta delegirao i izabrao hrvatskog člana Predsjedništva (Željka Komšića), kao i to da je 2010. godine poslije Općih izbora SDA, a ne SDP istisnuo oba HDZ-a iz vlasti.

Pa i ptice na grani znaju da je na prijedlog SDP biran i član Predsjedništva dva puta i „krojena“  platforma . Pa prema tome, ako je iko kriv što  hrvatski narod nije  ravnopravan  onda je to SDP. Čović ako je iskren u svojim namjerama (a očito je da nije) trebao bi to znati, ili zna, ali to prikriva zbog nekih drugih razloga. No, Čoviću, nemoj nas Bošnjake zbog toga praviti da smo mutavi i da ne znamo šta je bilo juče! Mi sasvim dobro znamo ko se zašto zalagao. Logika stvari ukazuje da si ti ,Čoviću,  trebao glasati protiv smjene i kazniti one što „ugrožavaju“ Hrvatima pravo da biraju svoje predstavnike?

Drugi gaf i zamka u koju se upleo  Čović jeste nedosljednost u principima na kojima zasniva svoju politiku. Zadnje dvije godine vapi o tome kako legitimni predstavnici hrvatskog naroda nisu u vlasti! A onda i sam jučer ne glasa za predstavnike Bošnjaka koji imaju najveći legitimitet u narodu i još ponovo naglašava: Legitimni predstavnici hrvatskog naroda moraju sjediti i u Vladi FBiH i ovo je samo jedna poruka da to moramo i učiniti. Možda ona nije trebala, ali očigledno nismo imali dovoljno mudrosti da sjednemo i to riješimo ranije.

Dakle, Čović opet u koliziji sam sa sobom. Bori se da  u vlasti budu najlegitimniji predstavnici hrvatskog naroda, a onda  se ponaša suprotno tom načelu kada treba birati predstavnike drugih naroda i glasa za smjenu onih koji imaju najveći legitimitet drugog naroda. Koji sarkazam nema šta!?

Posebno je indikativno pitanje  zašto  su  HDZ-ovi  bili uz SDP koji je sve vrijeme ugrožavao legitimne predstavnike  hrvatskog naroda što se ne može reći da je SDA činila? Prema mišljenju brojnih poznavaoca bosanskohercegovačkih prilika odgovor se krije u sporazumu potpisanom između SDP i HDZBIH. Naime, HDZ- u je SDP pravio probleme zadnjih osam godina i šta je to  zbog čega je Čović   oprostio i zaboravio SDP. Dakle, u igri je nešto mnogo više! To se da iščitati  iz izjave Bože Ljubića koji je poslije jučerašnje sjednice u Dnevniku BHT rekao: Mi nismo inicirali njihovu smjenu, a podržali smo je imajući u vidu strateške interese naroda kojeg predstavljamo i pragmatične interese naših stranaka.

Dakle, o kakvim strateškim interesima je riječ? O  tome se može samo pretpostavljati, ali vjerovatno je u pitanju Hrvatska izborna jedinica, Kanal na hrvatskom, treći entitet ili šta već? Vrijeme će ubrzo pokazati šta je u pitanju!

Trenutno političke prilike koje vladaju u Bosni i Hercegovini  ukazuju da je na Bošnjačkoj političkoj sceni došlo do ozbiljnih poremećaja koji za posljedicu imaju da su Bošnjaci kao najbroniji narod najviše destabilizovani. Jedino su  kod Bošnjaka stavovi dijametralno suprostavljeni, jedino se preko leđa Bošnjaka drugi kusuraju. Ostvaruju se ranije zlosutnje kako Bošnjake treba svesti da ne budu važan politički faktor. Nekada je to djelovalo nerealno, međutim, danas se sve više to ispostavlja kao realno stanje. Svjedočimo upravo da  Bošnjaci od rata na ovamo nikada nisu bili slabiji politički faktor?

Postavlja se pitanje kolika je odgovornost i same SDA, ali i Bošnjaka kao naroda, ali i naše  intelektualne kreme  za trenutno stanje. Naravno da se ne može ni SDA amnestirati od odgovornosti zbog nekih svojih loših odluka odnosno slabih procjena kojih je bilo u prošlosti. Bošnjaci kao narod imaju odgovornost što daju povjerenje nekim ublehašima, katkada  što su naivni, mada u osnovi oni su samo bivani povremeno zavođeni  što ubrzo shvate i onima koji ih levate brzo otkažu povjerenje. Sve u svemu Bošnjaci u vremenima koja dolaze moraju pokazati mnogo veći nivo posvećenosti u odnosu na ranije prilike i definitivno otkazati povjerenje pojedincima i strankama koje ih levate i zamajavaju. Upravo zbog toga da nam se ne bi desilo da iako najbrojniji narod ostanemo sa najmanje prava i uticaja.

Velika odgovornost za nastalu situaciju i ugrožavanje interesa države, ali i Bošnjaka leži na intelektualcima. Većina njih je uvukla „glavu u pijesak“ poput noja i ponašaju se kao izolovan entitet sve im je ravno do mora, barem tako djeluje! Mnogi od njih ne oglašaju se u javnosti i djeluju bespomoćno, niti su korektiv strankama, niti narod prosvjećuju.Čini se da bi njih trebalo pojedine instruirati i objašnjavati im društvene procese. Postavlja se pitanje koji su uzroci njihove rezigniranosti?

Da li ne znaju, ili ne smiju iznositi kreativne i kritičke stavove ili je nešto drugo u pitanju? Neka se svako preispita šta je njegov problem?

Neosporno je da je razloga za reakciju mnogo, da su Bošnjaci na ivici ugroženosti i da treba alarmirati cjelokupno Bošnjačko javno mnijenje.

Esmir Bašić