TESANJ.NET stranica grada
Od trenutka kada se počelo sa probnim pripremama za popis stanovništva u BiH, počelo je i s medijskim otvaranjem pitanja vezanih za popis. Popis se smatra jednim od najvažnijih decenijskih događaja koji će odrediti tok svih društveno – političkih zbivanja, a poslije popisa mnogo toga neće biti isto.
Promatrajući i analizirajući dosadašnji odnos i tretman teme u medijima uočavamo nekoliko stvari. Prvo, mediji koji se nalaze pod srpskom ili hrvatskom dominacijom ovu temu još nisu ni otvorili?! Dok je u medijima koje uređuju Bošnjaci „vatra već zapaljena“. Procjene su da će kod sugrađana Srba i Hrvata ostati mirno do samog početka procesa jer oni međusobno nemaju nikakvih dilema oko pitanja koja se tiču identiteta. Nešto drugačije procjene su da će taj proces među Bošnjacima ići nešto komplikovanije. Nije ni čudo, jer smo kao narod dugo bili osporavani i to se sada odražava na našu svijest. Glavna polemika će biti oko identitarnog pitanja koje se tiče etničke pripadnosti. Naravno, da će ogromna većina Bošnjaka se izjasniti pravilno – kao Bošnjaci, dok manji broj Bošnjaka koji su sa predrasudama o sebi i kojima su se stvari u glavi pobrkale će se izjašnjavati kao Bosanci.
Toj minornoj skupina koji su zbunjeni i koji imaju predrasude prema Bošnjaštvu i koji nisu napravili distinkciju između pojmova, i koji nemaju jasnu predodžbu o svom identitetu su u teškoj poziciji, i kao takvima, treba im pomoći i to kako zbog njih samih, tako, i zbog toga, da druge Bošnjake ne zbunjuju.
Primjer zbunjenosti, nepoznavanja i nezrelosti, ovih dana, demonstrira jedna mlada osoba u svom uratku pod nazivom Zašto je važno biti Bosanac.
Riječ je o nešto dužem članku, kojim je Autorica najblaže rečeno, zbunila, a i kontaminirala čitaoce i neke medijske prostore.
Analizirajući njen rad zaključuje se da je samo njen trud vrijedan pažnje jer se valjalo namučiti da tako veliki broj konstrukcija „zasadi na klimavim nogama“. Sve ostalo, u tekstu, je zbrda-zdola i nakamareno, sa pregrštom logičko-semantičkih kontraverzi, i mnoštvom neuspješno utemeljenih tezi.
Naprosto je teško osvrtati se na njen rad jer se ona doticala svega i svačega i u svemu ilustrovala svoje elementarno nepoznavanje činjenica i odnosa u Bosni i Hercegovini tim se isključila kao dostojan sagovornik.
Pokazala je da nepoznaje dejtonske odredbe Ustava naše domovine, zatim principe na kojima funkcionišu parlamentarni odnosi u BiH, ne poznaje historiju, kulturu i tradiciju naroda u vlastitoj domovini…
Pored spomenutog tekst kipti i od drugih anomalija. Vidljivo je da ne poštuje autoritete vlastitog naroda tako je uvaženi akademik Muhamed Filipović za nju Tunjo Filipović, ili vjerske vođe proziva kvaziakademike i raznovrsne samozvane eksperte… pa nisi ti na tom nivou da cijeniš ko je kvaziakademik ili da si u poziciji da licitiraš o čemu smiju a o čemu ne da propovijedaju vjerske vođe!
Radi onih koji nisu pročitali u tekstu,a možda im je bolje što nisu, citirat ću samo neke njene tvrdnje kako bi vidjeli o kolikoj nedozrelosti je riječ.
Tako pišući o BiH kaže: …a njena multinacionalnost je smiješna.
Opisujući bosanske narode kaže:…te osim u vjerskom, ne razlikuju se u historijskom, kulturnom i tradicionalnom smislu; iste su boje kože i žive na istoj teritoriji?!
O kampanji bošnjačkih intelektualaca i institucija kaže: Zagovornici bošnjaštva su se naročito razletjeli pred popis, na brzinu formirajući pokret, koji će interpretirati njihovu novu teoriju „Zašto je važno biti Bošnjak?”, jer ovoga puta su prvenstveno „ugroženi” od vlastitih sunarodnika, Bosanaca. Po pisanju medija i djelovanju bošnjačkih političara, koji su toliko „brižni” za svoj bošnjački narod, opet je na djelu „zamka“, „zavjera protiv Bošnjaka”, skuhana u nekoj stranoj kuhinji i servirana baš njima. Za nju je briga o nacionalnom identitetu proklamovanje nove teorije?!
Govoreći o Bošnjaštvu ističe: Da taj arhaični izraz svim muslimanima u Bosni ne odgovara… Za nju je Bošnjak arhaičan izraz, vjerovatno joj treba neki novi identitet koji bi bio , možda joj smetaju i drugi identitarni stubovi kojima su pripadali njeni preci?
Kao što sam već spomenuo mnogo je jezičkih vratolomija u članku i nema smisla na sve njih iznositi komentar, jer sve one su samo uvodne akrobacije! U zadnjem dijelu teksta, koji ne bi preporučio da čitaju osobe sa slabim nervnim sistemom, nalaze se biseri, stupidarije koje nisu ništa drugo do obične manipulacije, a koje imaju za cilj mentalno zagađenje Bošnjaka informacijskim smećem ( smog, toksini, virusi).
Tako počinje sljedećim nebulozama Otpetljati čvor iz tunela zvanoga Dejtonski sporazum može jedino autohtoni bosanski narod, čija bosanska država i bosanski jezik postoje već hiljadu godina. Povelja Kulina bana iz 1189. godine, pisana bosančicom (a ne bošnjačicom) i domaćim jezikom bosanskim (a ne bošnjačkim), rodni je list Bosne. Dakle, izvala o autohtonom bosanskom narodu je nešto što, mlada dama, treba treba patentirati kako joj neko ovu heureku ne bi prisvojio. Jer u Bosni je ranije bilo svakojakih izjava tezi i argumenata, ovakva sintagma je orginal! Bosanski narodi koji većinu čine Bošnjaci, Srbi i Hrvati, pored ostalih ugrozili su i marginalizirali autohton bosanski narod, vjerovatno je riječ o Kirgizima!?
Dakle, ovo je, podvala svima koji budu čitali ove toksine i logičke kontraverze. Naravno, da je neupitna Povelja Kulina bana, naravno, da je što se tiče Bošnjaka, neupitan Bosanski jezik, naravno da su svi narodi koji su živjeli u Bosni i Hercegovini od 1440. Godine do 1906. godine izjašnjavali kao Bošnjaci da bi se Pravoslavci i Katolici, od te godine, počeli izjašnjavati kao Srbi i Hrvati iz poznatih razloga, a Muslimani su se i dalje izjašnjavali i osjećali, do dana današnjeg, kao Bošnjaci! E, to je cjelovita istina!
Vrhunac dezorjentacije, drobljenja svijesti i dezavuisanja je u sljedećem rečenicama koje su prepune toksinih konstrukcija zato, opet preporučujem na pažnju: Bošnjaci pak izjavljuju da samo dok je njih, bit će Bosne. Svaku sugestiju, koja im dolazi od strane bosanskih muslimana, koji se ne žele izjasniti kao oni, nazivaju „djelovanje protiv Bosne kao države“. Naravno, odmah se osvrću na Srbe i Hrvate, vrijeđaju Bosance da su „udbaši“ i „kvislinzi“, porede ih sa „Jugoslavenima“ u kojima opet vide veliko zlo.
Dakle, ko je i kada čuo da se ova vrsta komunikacije odvijala između „ bosanskih muslimana“ i Bošnjaka?!… Svaku sugestiju, koja im dolazi od strane bosanskih muslimana, koji se ne žele izjasniti kao oni, nazivaju „djelovanje protiv Bosne kao države“. Šta reći na ovakve iracionalne navode!? Ništa drugo, nego je riječ o mladoj osobi koja ne poznaje činjenice i time što je mlada i neupućena dijelom joj se prašta. Barem, kada je riječ o zadnjih dvadeset godina postoji je općeniti konsenzus da su Muslimani u etničkom smislu Bošnjaci! Tako da su ovakva lupetanja neuspješne podvale sirovim činjenicama i iskazima, koje se ne mogu tolerisati. Jer da o pitanjima identiteta neko lupeta ko Maksim po diviziji, pa taman da je riječ o mlađoj osobi, nema smisla!
Zato Bošnjaci kao najbrojniji bosanskohercegovački narod trebaju biti oprezni i ne dozvoliti da, ih neko zbunjuje, manipuliše i dezavuiše. Pokažimo da smo jedinstveniji više nego što drugi misle. Pokažimo da smo zreli i formirani kao nacija. Ne dozvolimo da nas ponovo dijele, i da nam se onda smiju. Pravoslavci će se listom izjašnjavati kao Srbi, Katolici kao Hrvati, a pojedinci pokušaju samo da Muslimane razvodnjavaju kako bi postali politički još slabiji i kako bi u konačnici Bošnjaci prestali biti važan politički faktor. To jeste namjera nekih centara moći!
Na kraju prisjetimo se riječi rahm. Alije Isakovića koji je rekaoBosanac je svako ko je rođen u Bosni i Hercegovini, a Bošnjak je sinonim za ono što je do sada imenovano riječju Musliman. Dakle, i onda kao i sada važno je izjasniti se kao Bošnjak, a bosanstvo se podrazumijeva.
Esmir Bašić
