Priča o Siriji

Gotovo je nemoguće posmatrati događaje, područja, učesnike izolovano od šireg konteksta, bližeg i šireg okruženja ali i sa aspekta vremena koje se nosi kao iskustvo prošlosti. Tako Eric Margolis, u knjizi Američki radž – Oslobođenje ili dominacija, objavljene 2008. godine, konstatuje da su tri glavna pravila vladanja u muslimanskom svijetu:

1. održati se na vlasti po svaku cijenu kršeći bilo koje stvarno ili potencijalno suprostavljanje,
2. obogatiti sebe i svoju porodicu što je brže moguće,
3. biti u milosti Sjedinjenih Država koje su postale krajnji garant većini režima u tom regionu.

Ne mislim da ovo važi samo za vladare muslimanskog svijeta, ali sticajem okolnosti, to se baš u tom regionu očigledno obistinilo. Pad Otomanske imperije s jedne strane, te rast Velike Britanije i Francuske su dovele države Azije i Afrike u kolonijalni odnos. Narodi ovog područja veoma dugo nisu slobodni, a cijena izlaska iz potlačenosti u punu neovisnost je visoka. Pogotovo danas, usljed globalne ovisnosti i bezskrupuloznih vlada, koje donose odluke isključivo na temelju interesa bogatijih, uticajnijih, jačih.

Za Siriju je svakako izuzetak gore pomenuto treće pravilo, jer Sjedinjene države nisu bile garant režimu u Siriji, prije bi se moglo reći da je taj garant Rusija. Ali nema suštinske razlike. Nakon pet mjeseci protesta i represije, među prvima su Sjedinjene države pozvale Assada da odstupi, kao i njihovi zapadni saveznici i to 18. augusta 2011. godine, na što je Assad uzvratio riječima: „Suzdržavajući se od reakcije, poručujemo im da su njihove riječi bezvrijedne”, te obećao održavanje izbora u februaru 2012. godine. Naravno, kao i svaki tiranin, ni Assad nije održao obećanje ali su uzvratile Rusija i Kina stavom da je to unutrašnja stvar Sirije. Evo nekoliko medijskih naslova koji su se pojavljivali u vezi sa Sirijom od početka sukoba do danas:

• Stotine tisuća ljudi u Damasku uzvikivali: “Allah, Sirija i samo Bashar”
• Turska potpomaže sirijske pobunjenike i pruža sklonište anti – Assadovoj vojsci
• IAEA: Našli smo tajnu nukleranu centralu na sjeveru Sirije
• Sirija: “SAD financira teroriste”, Iran: “imamo dokumente koji to potvrđuju”
• Damask: Sirijska Vlada okrivljuje naoružane bande za ubojstva stotine vojnika – Human Rights Watch optužuju Siriju za zločine protiv čovječnosti
• Kairo: Arapska liga suspendirala Siriju
• Jordanski kralj pozvao sirijskog predsjednika Assada da siđe s vlasti
• Turska pojačava pritisak na Assada
• Deseci hiljada na ulicama Damaska uzvikivalo: “Narod hoće Bashar al Assada”
• Moskva: ruski ratni brodovi razmještaju se u pomorskim bazama Sirije
• Bijela kuća: “Sirijski predsjednik al -Assad je ili otkačen ili lud”
• Lavrov: ekstremisti u Siriji žele izazvati humanitarnu katastrofu kako bi potakli vanjsku intervenciju
• Sirija: analitičari prozivaju medije za pristranost u izvještavanju iz Sirije
• Sirija zatvorila svoj zračni prostor za turske putničke zrakoplove
• Islamisti počinili nove zločine u Siriji
• Rusija: “SAD koordinira dostavu oružja”
• Francuska priznala sirijsku opoziciju
• Izrael gađao položaje sirijske vojske
• EU pojačala podršku sirijskoj oporbi
• Rusija upozorava Tursku zbog raketa
• Iran: “Napad na Siriju prešao bi granice”
• NATO počeo postavljati Patriot rakete
• Ruski ratni brodovi stigli u Siriju

Iz ovih naslova, bez obzira govore li istinu ili šire propagandu, jasno se vidi koliko je ubijanje u Siriji pod globalnim uticajem, pod uticajem različitih interesa različitih sila, u bližem i daljem okruženju, od muslimana i nemuslimana. Stoga je ovo pitanje univerzalno, općeljudsko i globalno. Može se uporediti sa onim što se nama u BiH dogodilo, i što se događa uvijek nekome u svakom vremenu. Postoji zajednička karakterna crta svih tirana na svijetu, i ta crta ne proizilazi iz zajednice, iz nacije, iz kulture, iz običaja, iz vjere, iz države, iz jezika i da ne nabrajam dalje. Ona proizilazi iz sebične gramzivosti, iz potpune samoorjentacije, iz najvećeg ega, iz uzdizanja nad drugima, iz osvetoljubivosti iz svega onoga što je naređeno ljudima kao Božijim stvorenjima da se toga klone. Ali uvijek je bilo, danas ima i tako će izgleda biti do Sudnjeg dana, ljudi koji ne slijede Uputu, koji slušaju samo glas svog ovodunjalučkog interesa, koji su skloni faraonskom odnosu prema drugim ljudima. Oni crpe svoju snagu od drugih koji, manje ili više, pristaju na podršku tiranima jer imaju sopstveni interes, a pri tome ne postavljaju sebi pitanje je li ispravno to što rade ili nije, i šta to znači za druge, za širu zajednicu. Oni se ne pitaju šta je pravda kako bi stali na stranu pravde, a ne na ovu ili onu stranu.

Slobodan Milošević je bio tiranin koji je našao podršku u vojnoj sili JNA i ekstremnom nacionalizmu vođenom iz Beograda, a dijelom i iz Zagreba, pa je Radovan Karadžić u Skupštini BiH javno zaprijetio nestankom muslimanskog naroda. Karadžić je znao šta stoji iza tih njegovih riječi, znao je koliko oružja, koliko trijeznih i pijanih četnika i zadojene mržnje stoji iza tih riječi, kao što je znao da iza muslimanskog naroda u BiH nema plaho ko da stane. Ali muslimanski narod u BiH, zajedno sa ljudima koji su BiH osjećali svojom domovinom, i kojima muslimani nisu smetali samo zbog toga što na drugi način manifestuju svoj odnos prema Bogu, odlučili su braniti se uz podršku prijatelja iz svijeta. Želim istaći ulogu  rukovodstva, jer to je posebno važno, uvijek i u svim okolnostima. Na čelu naše odbrane stajao je Alija Izetbegović, čovjek čija je karaterna crta bila sasvim suprotna od one koju imaju tirani. Alija Izetbegović je bio čovjek sa izraženim vrlinama, sa izraženim osjećajem za zajednicu, nije bio fokusiran na sebe nego na narod i državu, nije uzimao nikakve privilegije za sebe nego je uvijek stavljao zajednički interes na prvom mjestu, nije bio osvetoljubiv, tražio je pravdu za sve ljude a ne samo za muslimane, bio je čovjek koji je izazivao poštovanje drugih zahvaljujući osobnim vrijednostima.

Ali zamislite da je Fikret Abdić bio na čelu. Radilo se o minutama, o nečemu na što nismo imali gotovo nikakav uticaj. To sa ove tačke gledanja djeluje kao vrijeme kada se određivala naša sudbina, jer ljudski gledajući, sve se moglo odigrati i drugačije pa da vodstvo preuzme Fkret Abdić. A vidjeli smo šta znači vodstvo Fikreta Abdića u kritičnim situacijama: proglasio autonomiju, okrenuo lokalne jedinice Armije RBiH protiv Armije RBiH, uspostavio saradnju sa tiranima i zločincima, i uprošteno rečeno, muslimanski narod je ratovao protiv muslimanskog naroda.

To nije pitanje naroda, nego pitanje rukovodstva. I u Siriji nije pitanje naroda, nego rukovodstva. Ali veza između naroda i rukovodstva jesu demokratski izbori. Tada narod izabere sebi vodstvo, pa ako pogriješi onda mora trpiti. Ali ako narod nema prilike da bira, a narod u Siriji sada nema prilike, onda valja vlast prisilno ukloniti. Naravno, ako nekoga želite prisilno ukloniti možete računati na najgore, i biti spremni na sve.

Pozadina može biti različita, nije samo pitanje gole vlasti. Pitanje je kakve ciljeve vlast ima, ili kakvi su ciljevi pred nju postavljeni. Zato mi imamo svježe sjećanje na Vukovar, na Bijeljenu, Prijedor, Kozarac, Foču, Zvornik, Srebrenicu. A kada kažemo Srebrenica onda ne moramo ništa više reći, osim: pred očima cijeloga svijeta, genocid.

A šta je bilo u Vijetnamu, Kambodži, Sjevernoj Koreji, Kolumbiji, Sudanu, Afganistanu, Čečeniji, Istočnom Timoru, šta se dešava u Palestini već 50 godina.  Suharto je došao na vlast u Indoneziji kao miljenik Sjedinjenih država iako je već tada izvršavao masovna ubistva. U slučaju afere Votergejt, nije se radilo o tome da je bombardovanje Kambodže bio zločin, već je problem bio što o tom bombardovanju niko nije obavijestio Kongres. U tome je ležao pravi zločin prema najrazvijenoj demokratiji u Svijetu.

Tiranija, ubistva, zločini najgore vrste su dopušteni ako to štiti interese najjačih, ali ako procesi ne štite interese najjačih onda se očekuje žestoko uplitanje, čak i za događaje koji nisu problem ljudskih prava i sloboda, ali se propagandom uvjeri javnost da se radi upravo o tome. Međunarodni sud pravde ne vrijedi za najjače. Faraon je uzeo sebi pravo da je uvijek u pravu, i što god Faraon uradi je opravdano i u skladu sa zaštitom njegovih nacionalnih i drugih interesa, njegovog načina života. Svi drugi su ispod. Ali za razliku od egipatskih faraona, kada je u jednom vremenu živio samo jedan Faraon, danas ih ima više, sa podijeljenim interesnim zonama a podanicima je isto.

Najveći zločinac 20. stoljeća, odgovoran za smrt čak 50 milijuna ljudi, je Kinez Mao Tse-tung (Mao Zedong). Taj političar, vojskovođa i državnik smatra se najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti, a kriv je za smrt 50 miliona stanovnika Kine za vrijeme vještački izazvane velike gladi pedesetih godina, te torture i progona od 1966. do 1969. godine za vrijeme ‘kulturne revolucije’. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, u ostatku svijeta, osobito među antikomunističkom javnošću, smatraju ga jednim od najvećih zlotvora 20. stoljeća.

Staljinu se na dušu stavlja 40 miliona ljudi, zatim Hitleru 20 miliona. Četvrti je dugogodišnji  kineski diktator Čang Kaj Šek, odgovoran za 10 miliona ljudi a na zapadu je slavljen kao jedan od vođa demokratske revolucije. Peti se pominje Lenjin, odgovoran za 4 miliona ljudi, i tako redom. Ovisi ko pravi spisak, jer ne zna se koliko ljudi su pobile velike kolonijalne sile, koliko je muslimana pobijeno padom otomanske imperije ili novim rasporedom uticaja u posljednjih 50 godina na Bliskom istoku i okruženju. Moja generacija je godinama slušala o Džemalu Abdelu Naseru kao velikom prijatelju Josipa Broza Tita, a da svih tih godina nismo znali da se radi o velikom tiraninu gdje su u njegovim zatvorima nezamislivo mučeni žene i ljudi samo zbog toga što su promovirali vrijednosti Islama. Zejneb El Gazali je o tome napisala knjigu, jer je sama preživjela strahote Naserovih istražitelja.

Svi tirani su ubijali ljude, činili strašne zločine, činili neviđenu nepravdu. O nekima ne znamo ništa, o nekim stradanjima koja su se događala i u naše vrijeme nismo ni znali, a kamoli bili u prilici pokazati solidarnost. Stoga je nova tehnologija u području elektronskih društvenih mreža, ako ništa drugo, sasvim sigurno bar za sada donijela mogućnost da se o tiraniji brže saznaje. Sloboda, sloboda govora, uz izgrađene vrijednosti, u miru su blagodat koju treba njegovati i štititi. A spremnost na žrtvu svake vrste moraju biti oni koji stoje nasuprot faraona.

Svako se može odazvati kroz humanitarnu pomoć putem organizacija: http://www.solidarnost-bosnia.com, Crveni križ BiH, Merhamet i Savez samostalni sindikata vode kampanju.

 

Fuad Šišić