TESANJ.NET stranica grada
“Čitateljka BUKE poslala nam je fotografije slikovnice za djecu. U djelu pod nazivom “Benko i Zenko” možete pročitati i ovo: “Svu vašu stariju braću i sestre gazda je prodao pred maj i svi su zaklani, oguljeni i stavljeni na ražanj, to jest nabijeni na kolac i dugo, dugo okretani i pečeni na užarenoj vatri. Poslije vas poguzije pojedu, a kosti ponesu psima da se i oni zaslade.”
Jedan portal je objavio, a onda je krenula lavina, po sistemu kopiraj i prenesi, desetine drugih portala su prenijele i objavile ovo sa istim tekstom i/ili manjim ili većim modifikacijama.
I naravno osude sa svih strana, a naslovi su se redali jedan za drugim:
Horor slikovnica šokirala BiH,
Horor slikovnica koja opisuje klanje janjad,
Morbidna slikovnica,
Krvoločna slikovnica za djecu “Benko i Zenko” na kioscima u BiH,
Stravična dječja slikovnica šokirala građane BiH
Pripreme za klanje i nabijanje na kolac: Slikovnica za djecu koja je šokirala Bosnu i Hercegovinu…
Desetine raznih, poznatih i manje poznatih, uticajnih i manje uticajnih, portala u BiH, ali i u Hrvatskoj i Srbiji su prenijeli ovu bombastičnu vijest.
Na jednom web portalu sam pročitao ovako: “Autor kaže da mališanima treba prikazivati stvarnost onakvom kakva jeste. U slikovnici se mogu jasno pročitati zastrašujući citati, koji sigurno nisu za djecu.
Takođe, u slikovnici se mogu pročitati i citati poput: “Ne mogu, Rile, tako mi Boga! Ovog ne mogu zaklati. On me čitavo vrijeme gleda. On ima sjaj očiju isti kao moj pokojni sin koga je zgazio auto dok se vraćao iz škole”, zajecao je slomljeni mesar.
Ovakvi citati su izazvali mnoštvo kritika i svi se uglas pitaju “pa zar da djeca čitaju priče o klanju umjesto Branka Ćopića i njegovih prelijepih dječjih priča na kojima su odrasle generacije na ovim prostorima”.
Bajruzin Hajro Planjac, autor slikovnice “Benko i Zenko”, na kritike odgovara riječima da iza toga stoje “povrijeđene sujete jednog broja pisaca” i da o kvalitetu njegove slikovnice najbolje govori podatak da je ona štampana u 60.000 primjeraka.
“Djeci je potrebno prikazivati stvarnost onakvom kakva jeste umjesto da ih držimo u neznanju. Ovu slikovnicu je prije štampanja pregledalo desetak pedagoga i nisu našli ništa sporno”, kaže Planjac.
Samo je pitanje do kada će će roditelji biti jedini recenzenti na našim prostorima.”
Kada sam za ovo čuo od Bajruzina Hajre Planjca, odmah sam našao i pročitao sad već famoznu priču “Zenko i Benko”.
Ideja same priče je dobra, meni se lično jako svidjela, ali sad realizacija, konverzacija Zenke i Benke, kao opisi, možda je i moglo biti i bolje. Možda i nije. U stvarnosti je tako, na ovim prostorima se tradicionalno jede i prekomjerno janjetina, a ovo što je Hajro napisao zapravo tako i jeste, vide to djeca i sa odraslim jedu meso tačnije janjetinu. Najviše je jedu za 01. maj i kad idu ili se vraćaju sa mora u Jablanici kod Mostara.
Neko je dobro napisao u komentaru na jednom od portala: “neka neko kaže djeci da meso ne raste u samoposluzi”.
Pa dobro, moglo je sigurno bolje da se napiše priča, ali, nije Hajro ni Ahmet Hromadžić ni Branko Ćopić, a niti je jedan od braće Grim. A sjetimo se malo i priče o Crvenkapici, ili o Snježani i sedam patuljaka, ili o Trnoružici.
Pa i priči o Crvenkapici vuk je pojeo baku i Crvenkapicu, lovac je makazama rezao vuku trbuh, i na kraju lovac je vuku oderao kožu. Eto upravo ovako stoji. Je li to strašno za djecu ?
U priči-bajci Djevojčica sa šibicima, djevojčica na kraju umire.
U priči o Trnoružici govori se o tome da se rodila se mala kraljevna. Kralj je organizirao veliko slavlje na kojem su svi darivali djevojčicu. Tako su na red došle i mudre vile. Nakon što je jedanaesta darovala dijete uđe trinaesta vila koja se htjela osvetiti jer nije bila pozvana. Proklela je djevojčicu da će na petnaesti rođendan od uboda na vreteno pasti mrtva. Svi su se uznemirili, no tada u prostoriju iuđe dvanaesta vila koju su preskočili i kako nije mogla ukloniti proročanstvo, ublažila ga je. Djevojčica neće pasti mrtva nego će usnuti stoljetni san, sve dok je ne probudi poljubac princa.
Kao djeca svi smo mi čitali bili od strane svojih učiteljica i učitelja upućivani u očaravajući svijet bajki, svijet sa svojim kraljicama, prinčevima, princezama i zlim maćehama, čarobnim šumama, tajnovitim zamkovima i dvoricima i mudrim starim kraljevima. Ovakav svijet sastavni je dio djetinjstva stotinama i više godina. Kao djeca, slušajući razne bajke, učili smo kako da pričamo priče o tajnama i misterijama svijeta u kome živimo i o našim sopstvenim tajnovitim i zagonetnim mislima ali i osećanjima.
Sasvim sigurno je da nas na neki način bajke upoznaju sa pravom prirodom života. Bajke nas podstiču da volimo i slavimo pobjedu, volimo i slavimo slobodu i radost naše mašte. Ali, bajke nam govore i ono što podsvjesno znamo, a to je da svi ljudi nisu dobri, da ima zlih ljudi, da ima ljudi pohlepnih i da život podrazumjeva i patnju i tugu i bol i borbu.
Braća Grim sakupili su i napisali najpopularnije i najčuvenije zbirke narodnih bajki na svijetu. Oni su bili stručnjaci da predstave samo najbitnije informacije koje omogućuju da se bajka/priča ispriča. Vjerovali su u moć mašte i bili svjesni koliko je važno da se djeca dok još odrastaju suoče sa stvarnosti življenja. A mi smo, u svojoj predstavi, pokušali da ostanemo vjerni njihovoj viziji.
Treba malo da se podsjetimo i na Gorski vijenac. Zašto na Gorski vijenac? Zato što ja pripadam generaciji djece koja je za odličan uspjeh u prvom razredu dobijala na poklon Gorski vijenac. A Gorski vijenac pun je morbidnosti, klanja, krvi, poziva na linč i slično.
Kako to jasno piše u Gorskom vijencu: “Nek propoje pjesna od užasa,oltar pravi na kamen krvavi! (Vladika Danilo)”. I tako od početka ovog djela do kraja. Kako to djeluje na djecu od sedam, osam godina?
Velika je “sreća” za braću Grim što u njihovo vrijeme nije bilo interneta i portala, jer bi te bajke ali i oni sami bileo dmah osuđivane i stavljene na linč i medijski razapeti.
Velika je “nesreća” što u vrijeme nastanka Gorskog vijenca nije bilo interneta, portala, medija i sl. Ali, gdje smo tu smo.
Bajruzinu Hajri Planjcu ostaje da iz svega izvuče pouku i da ima na umu latinsku izreku:
“Nihil illigitamus carborundum – Ne dopusti da te poraze loši”.
Ali, kako sada “Contra receptam opinionem.” – Protiv javnog mnijenja ???
Haris Sejdić
