Dvije riječi za uspjeh

Mali je broj ljudi
koji misle svojom glavom i gledaju svojim očima.
(Albert Einstein)

U vremenima velikih promjena i izazova od posebne je važnosti raditi na postignućima. Problema je oduvijek bilo, ima ih i danas, i biće ih, i nije niko bez problema. Radi se o tome da su samo različiti. Istina je i to da se problemi rješavaju, brže ili sporije, manje ili više uspješno. Ali nijedan problem nije zauvijek i ne traje vječno, jer za svaki problem postoji rješenje. Mnogo toga je važno, ali bih ovdje kao faktor od suštinske važnosti za postignuća organizacije postavio pitanje svakom rukovodiocu, samo dvije riječi: Šta misliš? Šta rukovodioci misle, o čemu razmišljaju kada dođu na posao? A nakon toga: Šta misle uposleni?

Ne postoji menadžerski ili rukovodni alat koji bi mogao utvrditi šta ljudi misle, a njihova posvećenost poslu upravo ovisi i o tome šta misle. Ako pretpostavimo da postoji prikladna organizacijska struktura, da postoji jasna vizija, dugoročni i kratkoročni ciljevi, da postoje uspostavljeni procesi, izvještavanje i monitoring kao i uposleni sa potrebnim znanjima i vještinama, vrijednostima i etičkim djelovanjem još uvijek imate neiskorišten potencijal. Kada bi općinsko rukovodstvo i uposleni općinske administracije odlučili svaki dan napraviti 1 % poboljšanja u onome što svako pojedinačno radi, u onome što se ne mjeri kao performansa uspješnosti, ali ima snažan uticaj na istu, bio bi to napredak koji je teško zamisliti.

Svjedok sam da je mnogo onih koji za deset godina nisu promijenili ništa. Ono što je promijenjeno odnosi se na alate: računar umjesto pisaće mašine, aplikativni softver umjesto nekih programa opće namjene, nova stolica i okrečena kancelarija. Ali u glavama se ništa nije promijenilo: dolazi na posao u vrijeme kada treba početi sa radom, kada treba početi sa radom pije jutarnju kahvu…

Dolazi na posao godinama po inerciji i protokolu, valja tih osam sati biti prisutan na poslu, uraditi što je neophodno, bez bilo kakvog motiva da napravi neko postignuće, dadne veći doprinos.
Napraviti promjenu u glavama ljudi, pobuditi ih da misle svojom glavom, da u okviru svog protokola prave poboljšanja makar 1 % dnevno, bio bi sjajan uspjeh. To ne moraju biti visoki ciljevi, mogu biti male stvari, koje su tu pored svakoga. Na primjer: od danas neće nikada sijalica biti upaljena u mom uredu ako to nije nužno, od sutra neću nikada izaći iz toaleta, a da odmah ne prijavim ako voda negdje curi, od prekosutra neću napustiti kancelariju prije isteka radnog vremena, od dana poslije prekosutra neće niko ući u moju kancelariju, a da ne budem ljubazan…

U jednom novom ambijentu problemi će se lahko rješavati, pa i oni koji su nekada izgledali nerješivi. Rješavanje problema postat će rutina kroz jasno identifikovanje stvarnih problema, zatim potražiti više mogućih rješenja, izabrati najbolje i čim prije krenuti sa rješavanjem. Sa problemima koje nije lahko riješiti, a takvih je bilo uvijek i biće ih, morate biti istrajni. I ne samo to. Morate prestati gledati u problem, nego u moguća rješenja. Ma kako zahtjevna bila. Morate ostati fokusirani na rješenja i istrajavati. Nikada ne odustati, ni ako budete uplašeni, ni ako vam kažu NE, ni kada budućnost izgleda tamna. Možete povremeno odmoriti, ali obavezno nastaviti.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj

O Tesanj Net

Jedan komentar

  1. Teško je bilo šta reći na orginalni tekst ovog orginalnog općinskog rukovodioca.., čovjeka iznad svega. Svako bi trebao sa svog aspekta da doprinese “stanju stvari”. I da svako vidi i doprinosi uočavaju i rješavanju problema, mada fokus nije na tome, u sopstvenom okruženju… Moj fokus je na na sukobe i druge problemske situacije koje su neizbježna pojava današnjeg društva. A sukobi mogu biti destruktivni i konstruktivni. Destruktivni sukobi kvare međuljudske odnose, stvaraju loša osjećanja i uvjetuju složenije problemske situacije. Zato je bolje neke stvari ne vidjeti i ne čuti; bolje je raditi onako kako “gazda” kaže. Konstruktivni sukobi su najčešće u službi učenja i razvoja… Ustaljeno je shvatanje po kojem u sukobljenim stranama jedna strana uvijek mora pobijediti. Da obje strane mogu riješiti svoj dio problema negubitničkom metodom, izlazeći pri tom, i jedni i drugi kaso pobjednici, najbolje bi bilo rješenje… Aferim za tekst “o uspjehu” gosp. Šišića.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *