Biti čovijek

“Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli, ni kad mrzi.“

Jovan Dučić

Čitao sam ovih dana jedan tekst u kome Dr. Zakir Naik odgovara na pitanje: „Ako su šejtani u mjesecu Ramazanu zatvoreni, okovani kako to da ljudi još uvijek čine grijeh?“ U odgovoru se, između ostalog, navodi i to da su šejtani okovani, ali da nisu pobijeni. Oni su dakle živi, ali ne mogu  prilaziti ljudima. Međutim, ljudi mogu prilaziti njima i to je ono što je do nas, našeg nefsa, našeg ega, naše duše. Gospodar nam je olakšao, šejtani nas neće sačekivati, obilaziti, podsjećati i nagovarati na loše stvari ali to ne znači da neće iskoristiti priliku ako se ljudi budu njima približili. Oni će svoju priliku iskoristiti. Naravno, navode se i druga mišljenja ali za ovaj tekst sam izdvojio ovo mišljenje, a Allah zna najbolje.

Jean-Jackues Rouseau je kazao: Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima. Svako može ovu poznatu izjavu razumijevati na svoj način, ali većina će se složiti sa ovom konstatacijom i danas. Čovjek se rađa slobodan u različitim okolnostima. Svi ljudi se po svom porijeklu braća. A Božije objave koje su stizale kao uputstvo za upotrebu čovjeka su upućivale ljude da se međusobno upoznaju i da sarađuju, da ne čine nered na Zemlji i da razlike među njima nisu prepreka njihovoj saradnji. Ali čovjek je kratko slijedio ono što mu je njegov Stvoritelj objavio, nakon toga bi zalutao jer je umišljao sebi da zna bolje i može više, umišljao je da može postati gospodarom na Zemlji, ili na jednom dijelu koristeći laž i nasilje. Čovjek je kroz historiju skretao sa pravog – osvijetljenog puta, i tumarao kroz tamu, padajući i sudarajući se, kriveći druge za takvo stanje. Rijetko je čovjek stao i zapitao se: zašto sam skrenuo u tamu?, mogu li stati i vratiti se na pravi put?zbog čega ne bih to učinio? zbog čega ne bih pokušao učiniti makar samo sebe boljim i dao svoj doprinos smanjenju nereda?

Je li lakše misliti da je problem, kao i njegovo rješenje tamo negdje drugdje, u nekom drugom, izvan nas, a ne u meni? Vjerovatno jeste lakše, ali nije bolje.

Stvarnost je onakva kakva jest, ona nije laž, ne predstavlja se onim što nije. Laži i prevare nastaju u našim glavama i našim srcima, i dolaze od nas samih. A problem se riješava u njegovom korijenu, pa ako je korijen problema u našim glavama i srcima onda ga ne trebamo tražiti kod drugih. Sistem poboljšanja (PDCA krug) mora krenuti na pojedinačnoj ravni, svako za sebe i svako sa sobom mora taj obračun napraviti, a tek nakon toga se može očekivati poboljšanje na kolektivnoj ravni. Svako treba preuzeti odgovornost za sebe, i to je prvi korak ljudske svjesnosti, biti čovjek. Tek kada čovjek sagleda potpuno stanje stvari, kada potpuno sagleda stvarnost u kome on nije žrtva nego aktivni sudionik, i kada dokuči odakle ljudska patnja dolazi, tek će onda biti u stanju da svjesno prekine podržavati, hraniti i održavati ovu na obmanama i lažima utemeljenu stvarnost.

Većina njih slijedi samo predpostavke; ali predpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade^[1].

Istina je suština stvari, ono što jeste, ona se ne stvara, ona je bila i biće ma koliko je prikrivali lažima, istina će i dalje biti i ostati istinom. Ali čovjek prihvatanjem laži kao istine, istovremeno prihvata istinu kao laž i pretvara je u najvećeg neprijatelja. A Gospodar svjetova nas upućuje da nikako ne miješamo istinu i laž, jer će to imati loše posljedica po nas same, jer ćemo imati stvarnost koja je puna ljudskih patnji. To nisu obične poruke koje su svakom čovjeku poslane i koje su uvijek aktuelne, to su zakonitosti društvenih odnosa. Kada neko kaže da „istina boli“, to ne mora značiti da je istina ono što nas je povrijedilo, već laž u kojoj smo živjeli. Spoznaja istine podrazumijeva odsustvo laži, jer laž ne može spoznati istinu. Svakodnevno milioni djece su izložena nekom učenju o tome šta je istina a šta laž na temelju kojih, ako je prihvate, imaju percepciju svijeta u kome žive. A kao posljedicu imamo da ljudi ubijaju jedni druge, uništavaju okolinu, jer kako su naučeni svijet je okrutno mjesto za život, tek borba za opstanak i preživljavanje. Oni nisu naučeni da je svijet prolazno mjesto njihovog življenja, ispit dobročinstva i zahvalnosti Gospodaru za predivnu planetu Zemlju na kojoj se može živjeti. Ali i za predivnu zemlju Bosnu i Hercegovinu u kojoj se može živjeti a da se drugačiji ne moraju ubijati, ponižavati, maltretirati i omalovažavati, za sredinu poput Tešnja u kojoj ljudi sarađuju, podupiru se, u kojoj ljudi nisu jedni drugima konkurencija. Pa iako nismo 100% takvi, činim dovu u ovim mubarek danima Jedinom Gospodaru da budemo takvi.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj