MULTIKONFESIONALNOST BOŠNJAKA

Historijski gledano Bošnjaci su multikonfesionalan (multireligijski) narod. U vrijeme neposredno pred okupaciju Bosne od strane Otomanske Imperije među Bošnjacima su bile zastupljene katolička kršćanska religija i bogumilska kršćanska religija te u manjoj mjeri pravoslavna religija i islam. Tokom stoljeća otomanske okupacije u BiH je potpuno iščezla bogumilska religija, a u značajnoj mjeri se povećao broj sljedbenika pravoslavlja i islama.

U prvoj polovici 19. stoljeća većina stanovnika  današnje BiH su pripadali bošnjačkom narodu neovisno o religiji kojoj pripadaju. O ovome postoje sačuvani pisani dokumenti iz pera Ivana Jukića, Antuna Kneževića, Vuka Karadžića, Mehmeda Kurtćehajića, Vase Pelagića i drugih. Dovoljno je citirati Antuna Kneževića koji je zapisao davne 1870. godine „Neke naše komšije vrlo se ljute, što se dičimo i ponosimo našim starim imenom, jezikom i običajima i što pod živu glavu nećemo da prigrlimo njihovo ime za oznaku narodnosti i jezika. U napadajima na nas složne su naše komšije, koje ćemo, da se bolje razumijemo, nazvati Jovo i Ivo. No i jedan i drugi traži od nas nešto drugo, jer između sebe ne mogu – o živu glavu – da se slože. Prijatelj Jovo poručuje nam, da uzmemo njegovo ime, a prijatelj Ivo veli „Jok Bošnjače, ti si moj i moraš prigrliti moje ime“.“ Očito da je u to doba među Bošnjacima bilo mnogo katolika pa i pravoslavaca.

Postavlja se pitanje kako stvari stoje danas  na početku 21. stoljeća? Pravi odgovor na ovo pitanje će dati nadolazeći popis stanovništva, ali najvjerovatnije da su danas većina Bošnjaka ili muslimani ili ateisti muslimanskih korijena. Naime, ateizam se na tlu BiH pojavio u zadnjih stotinjak godina tako da su većina bošnjačkih ateista tek druga i eventualno treća generacija unutar jedne porodice tako da su svježa porodična sjećanja na pretke koji su bili religiozni. Drugim riječima rečeno, svi bošnjački ateisti znaju svoje (uglavnom muslimanske)  korijene. Jedina religija osim islama koja je danas iole značajno zastupljena među Bošnjacima je budizam. U pojedinim napisima sljedbenika budizma se može pronaći podatak da među Bošnjacima ima čak 4% budista.

Prije daljih razmatranja nije zgoreg razjasniti neke pojmove. Ateizam je vjerovanje da ne postoji Bog odnosno vjerovanje da nije Bog stvorio čovjeka već je čovjek izmislio Boga. Neki čisto filozofski korijeni ateizma se mogu pronaći u starim indijskim djelima, ali može se reći da je ateizam kreacija francuskih filozofa iz 16. stoljeća. Ateizam je nastao kao posljedica zastranjivanja tadašnje katoličke crkve u Francuskoj koja je tada gušila svaku naprednu misao. U to doba katolička crkva i nauka (znanost) su bile u oštrom sukobu u smislu da je temeljni stav tadašnje katoličke crkve bio apsolutna vjera, a stav nauke (znanosti) je apsolutna sumnja. Ateizam je nastao u „zoni odgovornosti“ katoličke crkve i nikada nije značajno zaživio u zemljama u kojima su zastupljene druge religije. U pojedinim socijalističkim zemljama je nametan nasilno bez većeg uspjeha. Konkretno u BiH tokom perioda vlasti komunista vjernicima je bio uskraćen niz (dobro plaćenih) državnih službi te su se vjernici uglavnom orjentisali na zanatstvo i poljoprivredu. I pored ovakvog (povlaštenog) položaja kojeg su imali ateisti, ateizam u BiH nije prevladao. Agnosticizam je gledište da se ne može znati postoji li ili ne postoji Bog. Agnosticizam je negdje „na pola puta“ između vjerovanja i nevjerovanja. Gnosticizam je također „na pola puta“ između vjerovanja i nevjerovanja. Gnostici vjeruju da treba činiti dobra djela i pomagati drugima u cilju dostizanja spiritualne mudrosti.

Sukladno rečenome može se postaviti pitanje trebaju li Bošnjaci njegovati i izgrađivati svoju kulturu i tradiciju kao multikonfesionalan narod ili kao kao narod prevashodno islamske kulture i tradicije? U ovome smislu znakovit je stav svojevremeno uglednog bošnjačkog intelektualca Alije Isakovića objavljen na WEB stranici http://www.24sata.info/kolumne/fatamorgana/122028-Alija-Isakovic-Bosanac-Bosnjak-Musliman.html (dostupno 18.08.2013.):  „Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati.“

Očito da Isaković po ovome pitanju nije imao dvojbe te da je smatrao da se isključivo muslimani i eventualno ateisti islamskih korijena mogu osjećati kao Bošnjaci, ali istovremeno Isaković je svjestan činjenice da ima intelektualaca koji drugačije misle tj. da ima intelektualaca koji Bošnjake smatraju za multikonfesionalni narod. I odista je li Isaković bio u pravu?  Treba li sve pravoslavce i katolike definitivno „istjerati“ iz bošnjačkog narodnog tijela te postaviti bedeme protiv njihovog ulaska ?! Trebaju li se Bošnjaci učahuriti unutar islamskog kulturnog kruga ?! Svakome razumnom čovjeku je jasno da ne treba tj. da je potrebno očuvati multikonfesionalnost Bošnjaka. Ovo je potrebno učiniti prvenstveno zbog činjenice da mnogi katolici i pravoslavci svojom genetikom, kulturom i tradicijom pripadaju bošnjačkom narodu te bi bila velika greška tjerati ih iz naroda kome objektivno pripadaju.

Dalje, Bošnjaci kao evropski narod trebaju usvajati evropske vrijednosti, a danas se u Evropi sloboda vjeroispovijesti, uključujući i pravo na promjenu religije ili ne ispovijedanja religije smatra za jedno od osnovnih ljudskih prava. Drugim riječima rečeno čovjek danas je u Evropi prihvatljivo da pojedinac mijenja svoja religijska ubjeđenja i više puta u toku svoga života, ali i dalje ostaje pripadnik istog naroda. U tome smislu insistiranje na vezivanju Bošnjaka za islamski identitet postaje besmisleno. U današnjem svijetu kultura i tradicija, a ne religija su kohezioni faktor svakog evropskog naroda. Uzmimo npr. Albance i Nijemce. Albanci su većinski muslimanski narod, ali značajan je broj što katolika što pravoslavaca među Albancima, ali to nije smetnja da Albanci budu složan i jedinstven narod. Slična stvar je i sa Nijemcima kod kojih su katoličanstvo i protestantizam dvije najznačajnije velike religije.

U tome smislu potrebno je njegovati i izgrađivati kulturu i tradiciju Bošnjaka kao multikonfesionalnog naroda. Ovo dakako ne znači da treba voditi neku asimilatorsku politiku spram susjednih naroda Hrvata, Srba i Crnogoraca, već treba ostaviti slobodu svakome pojedincu da sukladno vlastitim osjećanjima iskaže svoju pripadnost onome narodu kome želi da pripada. Kao što je već rečeno, katolike i pravoslavce ne treba tjerati iz bošnjačkog narodnog tijela, ali ih ne treba ni primamljivati u Bošnjake ni na koji način.

U ovome smislu potrebno je sistematski raditi na razdvajanju djelovanja vjerskih i narodnih institucija Bošnjaka. Naime česta je pojava da narodne institucije Bošnjaka djeluju zajedno sa islamskim vjerskim institucijama što je neprihvatljivo u smislu rečenoga. Dalje potrebno je raditi na očuvanju narodnih simbola Bošnjaka koji su ugroženi posljednjih godina te očuvanju i njegovanju autohtone kulture i tradicije Bošnjaka. Najznačajniji narodni simboli Bošnjaka su grb i zastava Kotromanića, a mnogi danas zagovaraju upotrebu zelene zastave sa polumjesecom tj. simbola koga je na ove prostore donijela okupatorska sila Otomanske Imperije pravdajući to činjenicom da su takvu zastavu koristile trupe Huseina Gradaščevića. Međutim ne treba zaboraviti da Bošnjaci nisu narod koji svoju historiju piše od 1463. godine već  mnogo ranije, a najnovija istraživanja govore da homogena narodna zajednica na tlu Bosne živi već oko 11.000 godina te je realno očekivati da će dalja istraživanja potvrditi da su Bošnjaci jedan od najstarijih naroda Evrope.

Amir Halep