Heroj Adem Omahić – Omaha

“Hrabrost je vrlina na osnovu koje ljudi u opasnosti čine plemenita djela.”

Aristotel

 

Heroj (ili junak) je pojam kojim se često naziva izuzetno hrabar čovjek koji spašava druge ljude i brani ih od zlih ljudi, čija je definicija često korištena u fiktivnom svijetu, no nekad se koristila i u povijesti. Hrabrost da se uradi nemoguće leži u srcima ljudi. U srijedu, 13.11.2013. godine, je punih šest godina od preseljenja na bolji svijet Adema Omahića-Omahe. U srcu našeg junaka, heroja, komandanta Omahe ležala je izuzetna hrabrost oslonjena na osjećaj za poštenje i pravdu u njegovoj duši. Nisam poznavao Adema Omahića u njegovom djetinjstvu, tokom školovanja, ni prije 1992. godine a o njemu sam slušao prije nego što sam ga upoznao. Kada sam upoznao r. Omahu žalio sam što ga nisam prije upoznao. Ulijevao je snagu, sigurnost, smirenost, postojanost, povjerenje i jednostavno sam mogao osjetiti ono, kako mi to u Bosni kažemo: ovo je prava ljudina.

Prvu priču o Ademu sam slušao u vrijeme kada je postalo izvjesno da nas zlo, koje je pripremano tokom raspada bivše zajedničke države Jugoslavije, neće mimoići. Čelnici lokalne vlasti, direktori privrednih preduzeća i još neki ljudi su sjeli da razgovaraju kako se najbolje pripremiti za odbranu. U jednom trenutku jedan od najuticajnih direktora u to vrijeme je rekao kako to nije njegov rat, i kako njega to ne interesuje (poslije je taj isti direktor bio i Predsjednik IO-a Općine Tešanj, pa onda i Općinski načelnik). Svi su ostali zbunjeni, možda bi cijela stvar i propala da nije skočio Omaha i reagovao na samo sebi svojstven način. Taj njegov postupak će se dugo pamtiti i prepričavati, a stvari su nakon toga krenule u ispravnom smjeru. Istina, r. Omaha je imao neugodnosti u miru zbog „zlopamtila“ prisutnog direktora.

Druga priča je bila vezana za liniju odbrane. Prve borbe su bile velika neizvjesnost, pomiješani strah, razum i nada. Bilo je razgovora o pomjeranju linije nazad, u unutrašnjost, kako bi se lakše branili. Ali srce komandanta Omahe je stavilo hrabrost i inteligenciju na prvo mjesto, razum i emocije ostavio za kasnije. Uspio je, komandant Omaha sa svojim saborcima – herojima, uspjeli smo svi. Bilo je to strateški važno. Nakon toga su borbe lakše prihvatane, vidjeli smo da smo u stanju dobiti bitku bez obzira na premoć u naoružanju agresora. Agresor nego šta je, nisu to bile zaraćene strane. Nismo mi nikog napali. Agresor je krenuo da osvoji Tešanj a mi se suprostavili, branili i odbranili. Elhamdulillah.

O Ademu Omahi mogu pričati više od mene njegovi neposredni saborci, njegove kolege, komšije. Ja pišem kao Ademov prijatelj i sugrađanin.

Ponekada smo razgovarali u miru o ratu. Razgovarali smo ponekada u miru, i o miru. Odigrali bismo i poneku partiju bilijara. Adem je sjajno igrao bilijar. Mislim da sve što je u životu radio Adem je radio punim srcem. Bio je sin, brat, roditelj, komšija, prijatelj punim srcem a kada se morala uzeti puška u ruke – on ju je uzeo tako čvrsto i odlučno da su samo smrt, ili  mir, mogli tu pušku oteti iz njegove ruke. Adem je dočekao mir. Šemsudin Mehmedović se uključio i Adema Omahića angažovao u policiji, na mjestu komandira policije u Tešnju. Za vrijeme vlasti Alijanse za promjene je razriješen dužnosti komandira policije, i raspoređen na mjesto policajca-stražara ispred policijske stanice. Adem nije trpio poniženja. Napustio je odmah policiju i nikada više nije ušao u policijsku stanicu u Tešnju. Stanicu koju je odbranio kada je bila opkoljena snagama HVO-a (1992)  morao je napustiti da ne bi bio ponižen. Iznajmio je zemlju i nabavio krave muzare. Hvala Bogu, uspio je stambeno zbrinuti porodicu na pogodnoj lokaciji. Poslije toga su mu dolazili pretresati kuću i tražiti skriveno naoružanje. Radili su to u vrijeme iftara iako se to moglo uraditi bilo kada. Poslije nekoliko godina smo razgovarali o tome da bi Adem bio veoma dobro rješenje za pomoćnika načelnika za boračko-invalidsku zaštitu, ali problem sa zakonskim ograničenjem: traži se VSS, a Adem je imao SSS IV-stepen. A onda šok za sve. Iznenadna teška bolest koja se nije mogla izliječiti. Morali smo ispratiti Adema na bolji svijet. Za sve nas – prerano, za njega – nadati se najbolje. Njegov Gospodar zna šta je za Adema najbolje.

Prije tri godine sam posjetio porodicu kao Općinski načelnik sa Predsjedavajućim OV-a Esmirom Subašić. Mehmed Krkalić, predsjednik Udruženja „Zlatnih ljiljana“ je tražio podršku za porodicu. Najstariji sin Dženan bez posla, mlađi brat i sestra u školi. Supruga se bori za život svoje porodice. Drži krave muzare, ima probleme sa laktofrizom koje joj udruženje poljoprivrednika traži nazad. Nakon posjete se obratim na adresu četiri direktora, molba – zaposliti sina našeg junaka, heroja Adema. Od njih četiri jedan je odgovorio. Berzad Vilašević, direktor Enkera me nazvao i rekao: neka dođe sutra, za Ademovo dijete moramo nešto naći. Velim: svaka čast Berzade! Ima nade, nismo sve zaboravili, dobro je.

PaintBallKlub Avantura, Tešanj na čelu sa Seadom Muftićem, u saradnji sa MZ Vukovo, pokrenuli su paintball tradicionalni turnir pod nazivom „Adem Omahić – Omaha“, a Općina Tešanj je dodijelila počasni naziv jednoj ulici (i trgu) na Jelahu.

Zato činim dovu u ime svih nas (osim onih koji su nešto namjerno loše radili prema r. Ademu, oni neka čine svoju dovu):

Gospodaru naš, mi se Ademu nismo odužili,mi smo bili slabi i nemoćni da to uradimo, naša srca su slabija od Ademovog ali Tebi nije teško da to učiniš. Tebi je lahko, Gospodaru naš, pa učini to. Adem je to kod Tvojih robova zaslužio, pa ako je nešto prema Tebi pogriješio i nije ispunio, oprosti mu, smiluj mu se, nagradi ga najvećom nagradom tako Ti Tvoje milosti, Najmilostiviji.

 

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj