TESANJ.NET stranica grada
”Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdava…”
Tako se pjevalo o Bosni, i uvijek će se tako pjevati o Bosni kada se o njoj pjeva. Ali ne pjeva se uvijek o Bosni ni u Bosni, kao što se uvijek ne priča lijepo o Bosni izvan Bosne. A tek u Bosni, to što se o njoj samoj priča, čudi se Bosna sama sebi. Načuditi se ne može. Zemlja Bosna je lijepa, divna, mila, gizdava i uz to svako može da kaže i moja. Pa šta je formula Bosne (i Hercegovine):
Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni bošnjačka (nekada ni muslimanska), Bosna je i srpska, i hrvatska, i bošnjačka. A ostali?
Bosna je dejtonska. Bosna je bila turska. Bosna je bila austrougarska. Bosna je bila srpsko-hrvatska, jugoslovenska, komunistička. Bosna je bila svačija pomalo i ničija potpuno.
A šta Bosna nije bila? Nije bila srpska. Nije bila hrvatska. Nije bila bošnjačka. Nije bila svoja.
Nema zajedničkog odgovora na bosansku prošlost. Čak i njen najveći rušitelj nakon Dejtona, Milorad Dodik, smogao je snage da izusti prije dva dana: Ona (BiH) bi, možda, i mogla da preživi lokalne strukture, animozitete koji postoje između Bošnjaka, Srba, Hrvata, ali ne može da preživi strane intervencije i mešetarenja, što je ključni neuspjeh BiH. Naravno, Dodik neće nikada u te strane mešetare svrstati prije svega Beograd, a ni Zagreb jer po sopstvenoj definiciji nacije on uzdiže naciju iznad države. A nacija ne može imati mehanizme države, dok su svakom stanovniku potrebni državni mehanizmi. Svaki stanovnik može osjećati nacionalnu pripadnost, njegovati i afirmisati nacionalne posebnosti i vrijednosti, ali ništa od toga ne može i ne treba ugrožavati efikasnost državnih mehanizama. Nemam nimalo sumnje da to veoma dobro znaju oni koji promoviraju nacionalne i stranačke politike iznad politike države Bosne i Hercegovine. Promoviranjem nacionalnih interesa dobivaju podršku za rušenje države, za nastavak projekta destrukcije, uništenja, i konačne podjele Bosne i Hercegovine. Da u miru završe ono što oružjem nisu uspjeli od 1992. do 1995. godine. I uradili su jako puno posla na tom putu. Postigli su ambijent u kome je normalno da se pola Bosne, jedan od entiteta, smatra srpskim, gotovo podrazumijeva. Branimo Bosnu u ovom entitetu ustavnom definicijom više nego svakodnevnim životom. Postigli su da je normalno, gotovo da se podrazumijeva, u drugoj polovini Bosne, u drugom entitu, govoriti o „hrvatskom“ pitanju, kao pitanju opstanka Bosne i Hercegovine. Strašan je to scenario. Istina, nema oružja, nema masovnih progona, nema masovnih silovanja, nema logora, nema masovnih egzekucija, …U odnosu na te strahote ovo ne djeluje strašno. Naravno da ne djeluje, to je psihološki problem. Ali projekat uništenja Bosne djeluje. Sporije, znatno sporije nego oružjem, ali bez zastoja.
Ali nije kasno. Sve dok smo ovdje, sve dok su ovdje oni koji nemaju druge domovine osim Bosne, nije kasno. Imamo veliku odgovornost da Bosnu koju smo nasljedili predamo generacijama koje dolaze. Svi imamo tu odgovornost. Politika, mediji, intelektualci, sportaši, kulturni radnici, privrednici, radnici, neradnici, uposleni, neuposleni,…Jedina podjela među nama je na one koji su za Bosnu i Hercegovinu, i one koji ruše Bosnu i Hercegovinu. Nema neutralnih. Sve druge razlike se mogu zanemariti, ili bolje kazano dopustiti kao slobodu sopstvenog izbora: na vjeru, na naciju, na partiju, na zanimanje,… Trebamo kreirati novi ambijent u odnosu na domovinu, a onda u odnosu na kriminal, a nakon toga u odnosu na ekonomiju. Slobodu ne smijemo izgubiti. Bosnu ne smijemo izgubiti.Šta je formula Bosne? Bosna i Hercegovina pripada onima koji je vole kao svoju domovinu, a Bosna i Hercegovina im treba dopustiti da se osjećaju komotno što nakon toga sami žele odabrati.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj
