Robovi roboglasnika

„Velikim Bogom se kunemo, da robovi biti nećemo.“
Alija Izetbegović

Prošle sedmice, u razgovoru sa predstavnicima političkog odjela Delegacije EU u Bosni i Hercegovini, između ostalog sam iznio svoje mišljenje da je mnogo podijela u Bosni i Hercegovini. Motivi i razlozi za podjele su različiti. Istakao sam da nije dovoljno afirmisana prva i najvažnije podijela: na one koji su za BiH, i oni koji su protiv BiH bez obzira na vjersko, nacionalno, političko ili drugo uvjerenje. Pri tome ne mislim da treba ikog tjerati da voli Bosnu i Hercegovinu kao domovinu (iako bi bilo logično da svako voli svoju domovinu), nego da je nužno makar doživljavati je kao funkcionalan automobil. Bez toga, svaka daljna podjela, priča i borba je besmislena, neefektivna, beskorisna jer će se glib samo povećavati dok u njemu ne potonu svi stanovnici BiH. Neki prije, neki kasnije.

Povod za ovaj razgovor je najava Ambasadora Sorensena da posjeti Tešanj, sa još nekim ambasadorima. Tešanj je, kažu, po njihovom praćenju mjesto koje treba posjetiti, mjesto koje može biti primjer organizacije života, i mjesto u kome se može prvenstveno razgovarati o biznisu jer postoji puni poslovni ambijent. U prilog ovoj ocjeni je svakako i ocjena specijaliziranog časopisa za direktna strana ulaganja, FDI Magazine (Financial Times Group), kojom je općina Tešanj (zajedno sa općinama Žepče i Teslić) prije nekoliko dana svrstana u „Top 10“ južnoeuropskih regija u kategoriji najboljih europskih investicijskih lokacija prema troškovnoj efikasnosti u sklopu konkursa Europski gradovi i regije budućnosti za 2014./15. godinu.

Prvi predsjednik nezavisne države Bosne i Hercegovine, rahmetli Alija Izetbegović, u sudbonosnim trenucima za opstanak države i naroda, je izjavio jednu motivacionu rečenicu: Velikim Bogom se kunemo, da robovi biti nećemo. Naravno, niko nikome ne može uskratiti pravo da ovu sjajnu izjavu interpretira kako god hoće, da je stavlja u kontekst kakav hoće, jer to neće ni uvećati ni umanjiti doprinos Alije Izetbegovića opstanku države i naroda. To nije pitanje uvjerenja, osjećaja, okolnosti i teškoća koje se susreću nego historijskih činjenica. Oni koji prate lokalna zbivanja, već prepoznaju zbog čega pravim ovakav uvod. Naime, sinoć (subota), posjetili su me ljudi koje odavno nisam sreo. Njih deset je došlo na razgovor, s povodom. Pitaju me: zašto lokalna vlast gleda ovo ispred Općine u parku? Zašto je to dopustila? Moram priznati da nisam očekivao ni posjetu, ni pitanja. Mislio sam da je svima sve svejedno. Pokušao sam objasniti ono što sam mogao. Rekao sam da općinska vlast nije ništa dopustila, i da niko nije ni tražio dopuštenje. Pojasnio sam da je Općinski načelnik imao sastanke sa predstavnicima građana koji to rade, isto tako i Kolegij Općinskog vijeća. Postoje neka pitanja na koja se daju odgovori, ali neko očekuje da to bude brže, da odgovori budu drugačiji, da se Općina pobrine o svakom pojedinačno što nije moguće. Ne samo u Tešnju, ne znam da je igdje to na taj način moguće. Lokalna vlast radi ono što je u njenim ovlaštenjima najbolje što može, ali ne misle svi tako. Rekao sam da ne postoje razlozi na strani lokalne vlasti za takvu vrstu protesta. Ljudi uglavnom nisu prihvatali moje interpretacije, tražili su konkretnije akcije da se to spriječi. Na kraju sam rekao da su oni koji protestuju jasno kazali da predstavljaju građane. Da li građani trebaju tako da se predstavljaju, ja na to ne mogu odgovoriti, osim što lokalna uprava (Općinsko vijeće i Općinski načelnik, po mom osobnom mišljenju) nastoji da predstavi građane najbolje što može. A kako je krenulo, svi bismo mogli postati robovi roboglasnika. B na mjestu gdje inače stoji V nije greška.

Fuad Šišić