O HAFIZU ČLANJKU. ..

Danas se mnogo piše i sluša o “poznatim, viđenim i slavnim”.

Uglavnom su to pjevači, glumci, manekeni, sportisti, i tako ti “celebrity” tj. osobe koje izazivaju pažnju javnosti.

I ti “celebrity” se nude kao uzor mladim osobama, tako npr. može se puno čitati o nekoj Staniji, Mimi, Hani, i ostalim budiBogsanama slavnim uzorima.

Piše se i čita dosta o tim ličnostima, ali vrlo rijetko o ljudima koji su na jedan drugačiji ili na način čestitosti i učenosti, ali i duhovnosti, dali pečat svom vremenu.

Jedan od takvih neeksponiranih, ali ljudi koji su obilježili svoje vrijeme bio je rahmetli hafiz Muhamed doktor Članjak, čovjek kojeg su voljeli ne samo Tešnjaci, nego i šire, a koji je krajem 2005. godine preselio na bolji svijet.

Nije lahko govoriti i pisati o takvim ljudima kakav je bio hafiz Članjak koji je uvijek imao pozitivan stav, kao čovjek.

Slobodno se može reći da je danas teško naći takav moral, takav ahlak, pa i učenost i sasvim sigurno da je hafiz Članjak obilježio svoju generaciju i jedno vrijeme koje je prošlo.

Članjak je bio izuzetan čovjek i doktor, i više od toga, njegova mirnoća i stručnost ulijevali su nadu kod svakog pacijenta, a on je pomagao svima i u svakoj prilici.

A takvi ljudi se malo cijene dok su živi, ljudi koji su po djelima iskreni, po naravi dobri, po znanju veliki, ljudi koji nisu zlobni ni pokvareni, ljudi koji su  pošteni i dostojanstveni, koji u svakom trenutku znaju da je ovaj svijet prolazan i da nam svima valja, prije ili poslije, na onaj bolji svijet, ahiret.

Sjećam se dobro imao sam nekih sedam, najviše osam godina, kad sa prvi puta vidio rahmetli doktora Članjka.

Moja rahmetli nana Derviša, pobožna žena, znala je s vremena na vrijeme doći iz Čaglića i boraviti na dva, tri dana kod nas kući, i u jednom od tih boravaka posjetio ju je doktor Muhamed Članjak. Dobro se sjećam visokog čovjeka, za kojeg su rekli stariji amidžići da je hafiz, i da ga nana Derviša, koja je tada već bila dobro pregazila sedamdesetu godinu života, najviše od svih doktora voli. Ne znam zbog čega, da li i zbog nane, ili zbog toga što je zaista imao u sebi nešto i ja sam odmah zavolio tog čovjeka.

Nana Derviša je bila dugo godina pobolesna, i s vremena na vrijeme je doktor Članjak obilazio i propisivao joj recepte. Taj događaj je mogao biti negdje 1985 ili 1986., i od tad pa sve do smrti sam s vremena na vrijeme se sretao sa hafizom Članjkom.

Veliki ljudi iz skromnosti ne cijene sebe, a drugi, obični svijet, ne zna im cijenu. Tek kad ih nestane, onda im se vidi vrijednost. A veliki ljudi živjeli su za druge, sebe nisu gledali, oni nisu ni mislili na sebe.

Tako je i naš hafiz Članjak nije puno gledao na sebe, ni kada su ga ratne 1994. godine smjenjivali sa mjesta predsjednika općine Tešanj, niti kada su mu isti ti, zabranili da ulazi u Čaršijsku džamiju, i proglašavali ga slabim vjernikom i muslimanom, niti kada su ga svjesno i namjerno izostavljali sa raznih prigodnih skupova i svečanosti.

Znao je rahmetli hafiz ponekad, samo ponekad, uzvratiti ali na jedan miran način, i uvijek blago i sa mjerom, kako to i dolikuje vjerniku i učenjaku, njegovi protivnicu su to tumačili ne kao čestite i poštene poteze, nego kao slabost.

Poznato je da učenjaci u islamu imaju posebno mjesto.  Njihov stepen dolazi odmah nakon stepena vjerovjesništva, jer Pejgamber Muhammed s.a.v.s., u hadisu poručuje: “Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika.”

A naš, rahmetli dr. Muhamed Članjak je bio hafiz, vrhunski ljekar i stručnjka, humanista, intelektualac i vjernik, političar i nadasve ČOVJEK.

El- Fatiha