Poplava

“ Kada se desi da laž bude dominirala nad istinom,
onda je sigurno da će se pojaviti smutnja i nered na Zemlji.”
Imam Malik

Vremenskih nepogoda je bilo i biće, manjih i većih, s lakšim i težim posljedicama. Svjedočimo poplavama, požarima, zemljotresima, cunamijima širom Zemlje. Najveći broj tih pojava svjedočimo putem elektronskih medija. Rekao bih da ih je iz godine u godinu sve više i više. Nepogode izazivaju različit osjećaj i komentare kod ljudi, ali dominira osjećaj žaljenja, tuge i solidarnosti. Ali kada se velike poplave dogode u vašem neposrednom okruženju, osjećaji su mnogo snažniji, a i reakcije. Ono što se dogodilo i što se događa ove sedmice usred mjeseca maja u Bosni i Hercgeovini, Srbiji i Hrvatskoj te u našoj neposrednoj blizini: Maglaju, Doboju, Doboj Jugu i dijelovima Tešnja ova generacija ne pamti. A ne pamte ni mnoge generacije prije. Zastrašujući prizori ljudske nemoći a moći vode izazivali su najveći strah i patnju onih koji su se nemoćni zatekli u vodenom okruženju. Ali strah i nemoć osjećali su i oni koji su to gledali a nisu mogli mnogo učiniti. U isto vrijeme su stizale vijesti o vatrenoj stihiji u Južnoj Kaliforniji. Isti dan na dva različita dijela Zemlje su helikopteri bili u vazduhu: jedni su dizali vodu kako bi bacali vodu i gasili požar, a drugi su prilazili objektima kako bi spašavali ljude iz vode. Zemlja je golema a ljudi su mali. A Zemlja, iako tako golema a ljudi tako mali, trpi svakakve ljude.
Prirodne nepogode se objašnjavaju raznim naučnim teorijama, ali ljudi još nisu pronašli način kako nepogode spriječiti. Vjerovatno neće nikada ni pronaći. Ali ne samo to, ljudi se osjećaju prilično sigurno na Zemlji, i nisu baš ni spremni ni voljni napustiti svoj dom usljed nastalih nepogoda. Većina ostaje do zadnjeg trenutka u nadi da se najgore neće dogoditi. Normalno je da ljudi veoma teško napuštaju svoj dom. Svako se najbolje osjeća u svom domu, i najviše ljubavi čovjek veže za svoj dom, svoju porodicu. Možda bi ipak trebalo više opreza, više spremnosti, više odlučnosti. Kada se nešto dogodi – stvar je gotova. Ostaje samo da se na najbolji način suočimo sa posljedicama. Pratim ovih dana kao i svi drugi ono što se dešava, slušam reakcije i pratim akcije. I mislim, koliko god ljudi bili nemoćni i oholi u jednim okolnostima, u drugim okolnostima oni postaju velikodušni, solidarni i samim tim veoma moćni. I pade mi na um jedan hadis kojim se prenosi:
“Nakon što Allah stvori zemlju, ona poče da se pokreće, te On stvori brda, koja postavi na nju i ona se smiri.
Meleki se začudiše i zadiviše silini brda, pa rekoše:
„Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima išta silnije i moćnije od brda?“
„Ima željezo.“
„Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od željeza?“
„Ima vatra.“
„Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vatre?“
„Da, ima voda?“
„Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vode?“
„Da, ima vjetar.“
„Gospodaru, ima li štogod od Tvojih stvorenja što je jače i silnije od vjetra?“
„Da, ima čovjek: udijeli svojom desnicom krijući od ljevice.“
I zaista, nakon ovako strašnih nepogoda, čovjek se uzdigne i potvrdi svoju ljudskost kroz dobročinstvo u solidarnosti. Niko nije pitao o kome se radi, iz koje sredine, iz kojeg dijela BiH jer ljudima je bila potrebna pomoć. I ljudi su pokazali svoju ljudskost.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj