Reakcija

“Ljubav ne postoji zato da nas usreći.
Ja vjerujem da postoji zato da nam pokaže koliko možemo izdržati.”
Hermann Hesse

Kao što je poznati njemački pisac Hermann Hesse napisao da ljubav postoji zato da nam pokaže koliko možemo izdržati, na sličan način možemo kazati da i patnja postoji iz istih razloga. Gotovo trećina stanovnika Bosne i Hercegovine ovih dana proživljava velike patnje, kao i veliki broj u Srbiji i Hrvatskoj. Elektronski mediji nam omogućavaju da možemo vidjeti stradanja i patnju više nego ikad ranije, da možemo gotovo trenutno saznati ako je neko nastradao, ako je učinio nešto dobro ili nešto loše. Ovih dana smo gledali, i gledamo stradanja i patnju, ali i dobro koje ljudi čine. Mnogo je onih koji se takmiče u dobru, i dobro da je tako. Poželjno je nadmetati se u dobru. Najbolji su oni koji najviše dobra učine. Ali to ne znači da su najgori oni koji najmanje dobra učine. Najgori su oni koji najviše zla učine drugim ljudima. Ali je važno istaknuti da plemenitost i solidarnost ne ovise od onog što imamo, nego ovisi o tome koliko smo spremni od onog što imamo odvojiti za druge.

Sreo sam mladića iz Raduše koji je dao prilog od deset KM, i zaplakao. Kaže da plače jer mu je žao što nema više nijedne KM da odvoji. Duboko su me dirnule suze ovog plemenitog mladića. Rekao sam mu: ja sam dao mnogo više (ako bi mjerilo bio samo novac), ali si ti dao više od mene. Nisam ti ni do koljena. Ali znaj, ti nisi dužan ni davati pomoć u novcu, nego otiđi i pomozi radom.

Išao sam nekoliko dana, odgovori mi, ali sam se malo razočarao. Vidio sam neke ljude koji su manje pogođeni, živjeli na višim spratovima, i nimalo ne pomažu. Neki koji su malo očistili, iznijeli sto i piju pive. Čak psuju.

Nemoj obraćati pažnju na takve, pokušavam dati savjet, takvih je uvijek bilo i uvijek će biti. Njih nema puno, hvala Bogu. Nemoj svoju dušu i pogled opterećavati gledajuće takve. Treba pomoći onim koji su potrebni. Takvih je puno. A svako će svoj teret nositi. Nego ti idi i nastavi pomagati koliko možeš.

Smetalo je i meni to što sam čuo da se dešava, ali to sada ne smije postati tema i opravdanje da se odustane od pomoći nastradalim. Kao što nema nikakva smisla stavljati pomoć nastradalim pod stranačke zastave, na isti način nema smisla optuživati bilo koga, pa ni vlast u ovakvoj nesreći. Čudno je da se neki nisu u stanju makar na nekoliko dana osloboditi uobičajene svakodnevnice, i nepogodu posmatrati kao nepogodu i ništa drugo. Uzvikivati da se vlast nije snašla, da su se građani i narodi BiH ujedinili, ne samo da je nepotrebno, nego je tužno. Sada je samo jedno pitanje otvoreno i tiče se toga da svako pomogne onoliko koliko može. I vlast, i građani, i NVO, i mediji, i EU, i … Sada nije pitanje zašto neko može toliko koliko može.

Prošlo stoljeće je obilježeno ratovima na Balkanu. Možda nas je dragi Bog poštedio novog rata ovom nepogodom. Mi ne znamo i nećemo nikada saznati: šta bi bilo, kad bi bilo. Ali mora se priznati, bili smo kako narod kaže, prisilili u kuknjavi i međusobnom optuživanju. Zato je važno da spoznamo da su i ljubav, i patnja test izdržljivosti, test koji polažemo tako što se cijeni samo to kakva je naša reakcija kako na ono što je dobro, tako i na ono što je loše.

Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši