Nova džungla

“ Hoćeš li s vukom iz čopora da se boriš, bori se sam u divljini,

jer ako i drugi zametnu kavgu, rat će umanjiti čopor.“

Radjard Kipling

Isak Kalderon Adižes, jedan od vodećih svjetskih eksperata u oblasti menadžmenta, napisao je jedan tekst 2009. godine pod nazivom Nova džungla. Nešto me ovih dana potaklo na razmišljanje o ovom tekstu. Tokom kamenog doba opstajali su samo najjači, oni koji su bili najbolji lovci ili koji su najbrže trčali. Fizička spremnost je bila top tema. Ali u isto vrijeme je bilo lako prepoznati neprijatelja, bilo da je u pitanju vuk, lav, zmija ili rivalsko pleme.

Za razliku od kamenog doba, u novoj džungli 21. stoljeća koju su kreirali ljudi teško je neprijatelja prepoznati. Neprijatelj se predstavlja kao prijatelj ali misli jedno, govori drugo, radi treće. Najveće laži i skrivena eksploatacija nemoćnih su umotane u najljepši riječnik diplomatije. Skoro 25% hrane u američkim supermarektima¹ (hrane koja nije zdrava za ljudski organizam) je upakovana u najljepši dizajn. I lijekovi su u sve ljepšem pakovanju, liječe jedno a loše posljedice po nešto drugo saznaju se desetinama godina nakon primjene. Iza svega stoji samo goli interes, profit, što više novca u džepovima pojedinaca.

U kamenom dobu zmija je bila zmija, a lav je bio lav. Jasno je bilo odakle opasnost dolazi. U ovom vremenu opasnost ne dolazi od zmije, lava, vuka. Više nije važno koliko brzo neko može da trči već koliko čvrsto može da zatvori usta. Samodisciplina i snaga volje su važni da se pobjede iskušenja. Uz ovako upakovanu hranu i visokotehnološke uređaje naša djeca neće ličiti na nas. Dugo sjedenje za laptopom, beskrajna razmjena sms poruka i danonoćno prisustvo na socijalnim mrežama, uz brzu hranu, neće donijeti ništa korisno i ništa dobro novim generacijama.

U isto vrijeme se dešava jedan drugi proces – pčele polako nestaju. Pčela je ljudima primjer života² na Zemlji. Stvoritelj je nadahnuo pčelu³. Pčela uzima i daje. Ono što uzima je korisno njoj da preživi, ali je korisno i ljudima za lijek. Ono što daje omogućuje cvijetu smisao postojanja. Pčela dok uzima i daje ne povrijedi cvijet, nikada ne ošteti cvijet, uglavnom lebdi nad njim dok vrši razmjenu. Pčela ne uzima ništa sa cvijeta s kojeg je druga pčela nešto uzela, ili ako cvijet nije zdrav. Pčela uzima i daje samo najbolje. Pčela ne pravi nered na Zemlji. Iako živi u rojevima, svaka pčela zna svoje mjesto, a kada otkrije cvjetno polje ona obavještava druge pčele o koordinatama tog polja da se i one koriste. Takav bi čovjek trebao biti. Stvoritelj je nadahnuo pčelu i učinio je primjerom čovjeku, a čovjeku je dao slobodu izbora i poslao putem Svojih poslanika Uputu. Čovjek bi shodno toj Uputi trebao kao pčela da uzima i daje, da ne povrijedi one od kojih uzima i kojima daje, da uzima samo ono što je dopušteno – ispravno, da ne uzima od drugog ono što je drugi započeo, da to što uzima i daje bude korisno njemu i društvu, da ne pravi nered na Zemlji, da zna srvhu svog postojanja, da podijeli s drugima znanje i informacije kako bi i drugi mogli donijeti najbolje odluke.

Ali čovjeku je na dar data sloboda izbora. Dato mu je veliko dobro, koje može biti za njega veoma korisno, ali može biti i veoma loše. Ne samo za njega, nego i za cijelo društvo. Pčele su preživjele čovjeka iz kamenog doba, iz džungle. Da li će preživjeti i čovjeka iz ovog vremena, modernog čovjeka iz vremena nove džungle, ostaje da se vidi?!

Fuad M. Šišić