“ Kolega je kolegi vuk.“
Nova narodna poslovica
Kolege su osobe koje imaju zajednički cilj. Za kolege nije važno odakle su pošli, sa kojih različitih početnih stajališta su otvorili raspravu, koliko su njihova mišljenja različita, kolegama je važna svijest o potrebi da trebaju zajednički putovati do cilja. Kolege se međusobno podržavaju na tom putu a ne podrivaju jedni druge. Tako je nekad bilo, i tako bi trebalo biti. Etički kodeks nije održiv ako prethodno ne važi. Kolega je kolegi podrška. Kao što je Hasan Kafi Pruščak napisao: „Mi ljude cijenimo po istini a ne istinu po ljudima. Mjerilo je istina.“ A zar poslije istine ima išta osim zablude.
U svom iskustvu nosim lijepe uspomene: na radne kolege, na kolege iz društvenog angažovanja, iz angažovanja u NVO. Ali posljednjih nekoliko mjeseci sam vidio da može biti i drugačije. Može biti i to da kolega kolegi nije podrška, nego vuk. Zamoliću vas da me ne pitate gdje sam to vidio. Ne mogu vam kazati. A vuk vam teško može biti podrška ako i sami niste vuk. Vuk je dio čopora, a ne dio tima. Kada se u timu pomiješaju vukovi i kolege, vjerovatno će vukovi bolje proći. Nakratko, nadam se. Jer ako čopor zamijeni tim, organizacija će nastradati.
Na vrhu svakog čopora je par alfi, mužjak i ženka. Odmah ispod njih po zapovijednom lancu je beta, a najniži vuk je omega. Vukovi se sporazumijevaju govorom tijela, mirisom i ponekad zvukovima, a najčešće koriste rep i uši. Čopor će često obilaziti svoj teritorij i ponovno ga obilježavati, ponajviše alfa par. Teritorij obično obilježavaju urinom i izmetom premda to često čine i uz pomoć žlijezdi na šapama te lizanjem ili trljanjem tijela o obližnja drveća i kamenje. Time daju drugim vukovima na znanje da određeno područje pripada njima (to također mogu i činiti zavijanjem). Vukovi su jako zaštitnički nastrojeni što se teritorija tiče ali sukobi čopora nisu česti jer se obično međusobno izbjegavaju. Ipak, ako nepoznati vuk upadne na njihov teritorij čopor će ga odmah otjerati ili ubiti. Kad vuk želi pokazati svoju nadmoć ukočit će sebe i rep. Uši će mu biti uspravne i usmjerene prema naprijed, krzno će se malo nakosriješiti, a rep podići. Zuriti će u poniznog vuka, a može i pokušati stati preko njega tako da ponizni vuk leži na zemlji dok je dominantni nad njim. Ljutom vuku će nakostriješiti krzno na vratu i leđima, počet će režati, uši će mu biti uspravne, a usne će mu se podići pokazujući očnjake. U prosjeku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome mora uzeti u obzir i duža razdoblja u kojima vukovi ne uspiju uloviti ništa. Ovo važi za sive vukove.
Sanjao sam da ta pravila ne važe za one koji su članovi menadžment tima, izvršnog odbora, predsjedništva, ili uopće rukovodstva. Oni su se u nekoj mjeri adaptirali, koriste suptilnije tehnike, znanja i vještine. Govore ono što bi kolega želio čuti, a rade ono što kolega nikako ne bi želio da mu kolega radi. Zato više ne važi ona narodna: I vuk sit, i ovce na broju. Koliko ja vidim niti je vuk sit, niti su ovce na broju. Još manje važi ona druga: Pojeo vuk magarca, jer magarca nije ni bilo. Sada važi nova narodna poslovica: Vuk mijenja tim, ali ćud nikada!
Fuad M. Šišić