Strijela istine

“Prije nego ispustiš strijelu istine, njenu oštricu umoči u med.“

arapska izreka

Ljudski je griješiti, ali je strateški prebaciti krivnju na drugog. Ne znam ko je ovu izreku prvi upotrijebio, ali ona je odavno postala dio naše svakodnevnice. Usudio bih se kazati da je postala sastavni dio organizacijske kulture (u najširem smislu te riječi), iako ne bi trebala imati ništa s kulturom. Zbog čega čovjek ima potrebu učiniti nekog drugog krivim ako stvari ne idu, i predstaviti sebe zaslužnim ako je sve u najboljem redu – ne znam, ali većina ljudi se upravo tako ponaša. Kada je uspjeh na vidiku onda je čovjek ispred svih za nekoliko metara, a ako je neuspjeh u pitanju – povuče se u drugi, treći red da ga ne vide.

Ako trošite više nego što dobijate – ko vam je kriv? Roditelji. Ako trošite više nego što zarađujete – ko vam je kriv? Poslodavac. Ako previše govorite – ko vam je kriv? Onaj ko sluša. A gdje je vaša odgovornost? Nema je, pa zar bi dopustili da budete neodgovorni, ne daj Bože, još i krivi?! Nema govora, individualno mi smo vrlo ozbiljni ljudi, ništa nije do nas, do drugih je. A je li zaista tako? Je li uopće moguće da je stvarno tako?

Nije! Nije moguće isključiti osobnu odgovornost za stanje u kome se nalazimo, za stvari koje nam se dešavaju. Uvijek postoji osobna odgovornost, pa ako neko želi govoriti o krivnji, onda može tražiti i osobnu krivnju. Prvo u sebi, pa onda dalje. Trošiti onoliko koliko se dobije, koliko se zaradi ako se ne može štediti je donja linija. U izuzetnim slučajevima se uzima zajam, za izuzetne stvari. Zajam se ne uzima da biste kupili novi model laptopa, mobitela i slične stvari. Zajam znači trošiti budućnost, svoju ili tuđu, to niko ne zna. Zato se, ako se već uzima, zajam ulaže u budućnost. Niko ne zna koliko će živjeti da bi mogao biti siguran da će zajam vraćati. A kada većina troši više nego što ima, onda svi trošimo budućnost generacija koje dolaze. Zar je to u redu? Hoćemo li njih kriviti što nismo mogli potrošiti više budućnosti koja pripada njima?

Kada vam je kuća u neredu možete kriviti druge. Svoju suprugu (supruga), djecu, roditelje? Najbolje što možete da učinite je da počistite nered. I to je najlakše bez obzira šta vam se činilo. Nakon toga ćete se bolje osjećati nego da nekog krivite, a nered i dalje oko vas. Krivnja drugih neće riješiti ništa. Najbolje što možete uzeti od drugih je zamoliti da vam pomognu ako vam je pomoć potrebna. Ali nemojte brzo i olako tražiti pomoć. Naviknuti ćete se da molite ljude a to nije dobro. Jer će možda neko okrenuti glavu kada vam bude najpotrebnije i osjetićete razočarenje. I ponovo ćete kriviti druge, iako je problem u vašim prevelikim očekivanjima. Nemojte od ljudi očekivati ništa, a sve što dobijete primite sa zahvalnošću. Ako već morate ispaliti svoju strijelu istine, onda bar njenu oštricu umočite u med. Ako već morate okriviti drugog, onda birajte riječi. Možda je stvarno taj neko drugi kriv, pa mu je potrebna lijepa riječ.

Raduša, 31.08.2014