Rođendan

“ Samo otvoren um prima mudrost, samo otvorene ruke primaju darove, samo otvoreno srce prima ljubav i samo najdraže osobe primaju ovu poruku.

Iskrene čestitke za tvoj ROĐENDAN!.”

jedna rođendanska čestitka

Rođendan je dan u godini kada se obilježava godišnjica rođenja. Neko obilježava ovaj dan, a neko ne obilježava. Ne vidim loše ničeg ni u jednom, ni u drugom. Bar što se tiče same ideje obilježavanja. Ja pripadam onoj drugoj grupi koja obilježava svoj rođendan u mjeri u kojoj to drugi žele. Nekada nisam o tome uopće razmišljao, nekada sam sa društvom obilježavao taj dan, a onda sam počeo razmišljati o tome šta radim i zbog čega nešto radim. Čudno je koliko čovjek može sam sebe iznenaditi kada počne razmišljati o tome šta radi i zbog čega radi to što radi. Oni koji nisu do sada to učinili neka probaju, uvjeriće se sami u ono što pišem. Većinu stvari u životu radimo jer oponašamo druge. Uklapamo se u trend. Ne razmišljamo o tome. Lakše je ići putem koji većina ide kao što je lakše plivati niz rijeku nego uz rijeku. Manje je otpora. Ali šta ako vas čeka veliki vodopad, hoćete li nastaviti plivati nizvodno ili ćete ipak nešto pokušati? Neko će se pitati kako neko može znati čeka li ga vodopad ili ne čeka? Odlično, prvi korak u razmišljanju i jeste postaviti sebi pitanje, ili pitanja: šta, zašto, kako, gdje, kuda, s kim,…? Na postavljenja pitanja tražite odgovore od onih koji znaju, iz knjiga, posmatranjem prirode, kosmosa.

Eto tako sam i ja počeo sa pitanjem postavljenim samom sebi: zašto bih ja obilježavao svoj rođendan? Nimalo nisam zaslužan što sam se rodio. Niti me je ko šta pitao, niti sam u tome na bilo koji način sudjelovao. Ali sam ipak rođen, tu sam i živim. Pa kada je to tako, i ako sam već ovdje, pitao sam se zar ne bih trebao biti zahvalan nekome drugom, a ne sebi, što sam ovdje? Trebao bih, svakako. Ali to nisu moji sadašnji prijatelji, ni ondašnji, jer ni oni nisu ničim doprinijeli što sam se rodio. I došao sam do toga da bih trebao biti zahvalan Stvoritelju koji stvara na razne načine, i mojim rahmetli roditeljima. A onda sam razmišljajući dalje sebi rekao da to trebam činiti svaki dan, a ne samo na dan kada sam rođen jer ako bih to činio samo na dan kada sam rođen to bi s moje strane bilo veoma nezahvalno. Eto, tako sam razmišljao, i tako se pozicionirao u odnosu na obilježavanje rođendana. Svako od nas jeste značajan, svako ljudsko biće, nema nikakve sumnje, ali je pitanje na koji način.

Ipak, ne mogu nikako kazati da su u krivu oni koji obilježavaju svoj rođendan. To može biti povod da se raduju jer su još u životu na Zemlji, u okruženju svoje porodice, kolega i prijatelja. Raduje se onaj kome je rođendan, a i oni koji su oko njega. Neki znak međusobne pažnje u vidu poklona, ili slično, jeste lijepa gesta, lijep običaj. To zbližava ljude.

Ipak bi obilježavanje rođendana moglo biti korisnije, ako bi umjesto poklona koji se kupuju, i zabava koje se organizuju, ta sredstva usmjerili za pomoć nemoćnim, nezbrinutim, nastradalim. Uvjeren sam da bi to bi više ispunilo one koji obilježavaju dan kada su rođeni, a i sve prijatelje koji se raduju zbog toga. Jedino oni koji su rođeni 29. februara neće to moći raditi svake godine.

Na kraju, jedna lijepa priča vezana za rođendan. Trgovac je sjedio za stolom i kroz izlog svoje radnje posmatrao prolaznike. Jedna djevojčica je prišla radnji i prislonila nosić na izlog. Njene, kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je u radnju odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu.

“To je za moju sestru! Možete li da mi je zapakujete kao poklon?”

Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: “A koliko para imaš, djevojčice?”

Ona se propnu na prste, stavi na pult metalnu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.

“Jel’ će ovo biti dovoljno?” upita ponosno. “Željela bih starijoj sestri da kupim poklon. Od kada nemamo mamu, ona radi sve poslove u kući i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je, znate, rođendan! Sigurna sam da će se veoma obradovati poklonu – njene oči su iste boje kao taj dragi kamen.”

Trgovac je otišao u malu prostoriju i u zlatnocrven papir zapakovao kutijicu sa ogrlicom.

“Uzmi i pažljivo ponesi”, reče djevojčici.

Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno, sa osmijehom izađe iz radnje.

Sat vremena kasnije, u radnju uđe prelijepa djevojka s kosom boje meda i divnim plavim očima.

Stavi na pult kutijicu koju je trgovac malo prije pažljivo zapakovao i upita:

“Da li je ova ogrlica kupljena u vašoj radnji?”

“Da, gospođice.”

“Da li biste bili ljubazni da mi kažete koliko je koštala?”

“U mojoj radnji cijene su stvar povjerenja, i tiču se samo mene i mojih kupaca.”

“Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla da plati ovako skupocijenu ogrlicu!”

Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci.

“Vaša sestra je platila najvišu cijenu – dala je sve što je imala!”

Četrnaest principa poretka sapostojanja (iz knjige “Mir je svaki korak”, Tič Nat Han):

1. Nemoj biti idolopoklonik bilo koje doktrine, teorije ili ideologije. Svi sistemi mišljenja su vodiči, oni nisu apsolutna istina.

2. Nemoj misliti da je znanje koje sada posjeduješ nepromjenljiva, apsolutna istina. Izbjegavaj da budeš skučenog uma i vezan za način na koji sada vidiš stvari. Uči i upražnjavaj nevezivanje za gledišta da bi bio otvoren za stavove drugih. Istina je u životu, ne u pojmovnom znanju. Budi spreman da učiš kroz cijeli život i da stalno posmatraš šta se zbiva u tebi i u svijetu.

3. Nemoj nikada prisiljavati druge, uključujući i djecu, da usvoje tvoje poglede, koristeći pri tome autoritet, nagrade, novac, propagandu, ili obrazovanje. Ipak, kroz razgovor pomozi drugome da se oslobodi fanatizma i uskogrudosti.

4. Nemoj izbjegavati kontakt sa patnjom i ne zatvaraj oči pred njom. Nemoj gubiti svijest o postojanju patnje u životu ovog svijeta. Nađi načina da budeš sa onima koji pate, uključujući i lične kontakte i posjete, slike, zvuke. Na sve načine osvješćuj sebe i druge da postoji realnost patnje u svijetu.

5. Nemoj gomilati bogatstvo dok milioni gladuju. Neka cilj tvog života ne bude slava, zarada, bogatstvo, čulna uživanja. Živi jednostavno i dijeli vrijeme, energiju i materijalna dobra sa onima kojima su potrebni.

6. Nemoj gajiti bijes i mržnju. Uči da ih preobražavaš dok su još sjeme u tvojoj svijesti. Čim se bijes ili mržnja pojave usmjeri svoju pažnju na disanje da bi vidio i razumio prirodu tvog bijesa ili mržnje i prirodu osobe koja ih je prouzrokovala.

7. Nemoj dozvoliti da se izgubiš rasipajući se u svojoj okolini. Upražnjavaj svjesno disanje da bi se vratio onome što se dešava u sadašnjem trenutku. Budi u kontaktu sa onim u tebi i okolini što je čudesno, osvježavajuće, ljekovito. Sij sjeme radosti, mira, razumjevanja u sebi da bi olakšao preobražavanje u dubini tvoje svjesnosti.

8. Nemoj izgovarati riječi koje mogu stvarati nesklad i lomove u društvenoj zajednici. Učini svaki napor da oprostiš i razriješiš sve konflikte, ma koliko bili sitni.

9. Nemoj govoriti neistinu iz ličnog interesa ili da bi impresionirao ljude. Ne govori riječi koje izazivaju podjelu i mržnju. Ne širi vijesti u koje nisi siguran. Ne kritikuj i ne osuđuj stvari za koje nisi siguran da su se dogodile. Govori uvijek istinito i konstruktivno. Imaj hrabrosti da govoriš o nepravdi, čak i kada to može ugroziti tvoju ličnu sigurnost.

10. Nemoj koristiti religioznu zajednicu za ličnu dobit ili profit i nemoj od nje stvarati političku partiju. Ipak, religiozna zajednica treba da zauzme jasan stav prema ugnjetavanju i nepravdi i treba da teži promjeni situacije bez upotrebe sile.

11. Nemoj se baviti profesijom koja je štetna za ljude i prirodu. Nemoj investirati u preduzeća koja ugrožavaju druge u njihovoj šansi da žive. Izaberi poziv koji će pomoći da ostvariš svoj ideal saosjećanja.

12. Ne ubij. Ne dozvoli da drugi ubijaju. Poštuj tuđu imovinu, ali spriječi druge da se bogate na račun tuđe patnje.

13. Nemoj posjedovati ništa što treba da pripada drugima. Poštuj vlasništvo drugih, ali ih sprečavaj da se bogate na račun tuđe patnje.

14. Ne zanemaruj svoje tijelo. Nauči da ga njeguješ sa poštovanjem. Ne gledaj svoje tijelo samo kao instrument. Sačuvaj vitalnu energiju za ostvarenje Puta. Seksualnost ne bi trebalo da bude lišena ljubavi i predanosti. U seksualnoj vezi budi svjestan buduće patnje koja može uslijediti. Da bi sačuvao sreću drugih, poštuj njihova prava i odanost. Budi potpuno svjestan odgovornosti donošenja novog života na svijet. Meditiraj o svijetu na koji donosiš nova stvorenja.

Fuad Hadžimehić