Globalizacija

“Za milione ljudi globalizacija svijeta nije donijela nikakvu korist. Ako se globalizacija i dalje bude provodila ovako kako se provodi, stvaraće siromaštvo i nestabilnost.

To će biti tragedija za sve nas, za milijarde ljudi, koji bi od globalizacije mogli imati koristi ako počnemo učiti na greškama i provedemo nužne reforme..”

Džozef Stiglic

Širom svijeta ljudi očekuju promjene. Žele lakši i bolji život, žele više sigurnosti i više mira za sebe, svoju porodicu i svoju imovinu. Ima i onih koji to žele za druge, ne treba ih zanemariti. Želje su jedno, a stvarnost je nešto drugo. Usklađenost želja i stvarnosti je put koji vodi manjim razočarenjima. Pogrešno je početi putovanje sa željama. Putovanje treba početi od stvarnosti.

Uhvatio sam sebe u razmišljanju o ovome, ne na Zemlji, nego u prostoru koji obavija Zemlju dok sam se avionom vraćao sa službenog puta noć uoči prvomajskog praznika. Iako Zemlja plovi u kosmosu, a avion leti s jednog na drugo mjesto na Zemlji, i let aviona traje neuporedivo kraće od vremena u kome Zemlja plovi, nekako se nesigurnije osjećam u avionu nego na Zemlji. Ponekad pomislim na kvar motora aviona dok leti, ili možda ludog pilota u kabini, a nikad ne pomislim na kvar koji bi mogao zadesiti Zemlju dok plovi. To je zbog toga što imam puno povjerenje u Stvoritelja Zemlje, a u konstruktore aviona i pilote nisam baš siguran.

Nikada jedan čovjek ne osmisli konstrukciju aviona, ili samo jednog njegovog dijela, a da zatim sve to sam i napravi. Ljudi moraju raditi zajedno, u lancu snabdijevanja (pretvarajući sirovine koje crpe iz prirode, iz nečeg što je stvoreno, u upotrebljive dijelove ili sklopove) i u nekom vremenu da bi nešto proizveli. U tom lancu neki rade puno a dobiju malo, dok drugi rade malo ili ništa, a dobiju puno. I sve što ljudi proizvedu, i što su kroz historiju proizveli, kroz vrijeme je nestalo. Ništa nije izdržalo test vremena. Neki tragovi traju hiljadama godina, ali ipak nestanu. Ljudska historija je veoma duga a savremena civilizacija zna o tome veoma malo, iako se veoma arogantno odnosi spram tog što zna.

Povod za moje razmišljanje je bio upravo prvomajski praznik. Vidio sam da se svi nekako raduju prazniku rada. I vlasnici, i profesionalni menadžeri i radnici. I uposleni, i neuposleni. Praznik rada se obilježava neradom. Ali se sve više javlja konfrontacija između onih koji rade a nemaju dovoljno, s jedne strane i onih koji rade i imaju dosta, ili koji investiraju i imaju previše, s druge strane. Da ne pominjem one koji nisu ni zaposleni. Ova globalna konfrontacija postaje sve izraženija, i do neke granice će se tim konfliktom moći upravljati nakon čega će doći do eskalacije.

Naravno, globalizacija nije problem. Problem je osnov na kome globalizacija počiva. A taj osnov je u utrci za nadmoć jednih nad drugima. Pravo jačeg je na prvom mjestu, a ne ono što je ispravno i ono što je istina. Pri tome se koristi isključivo jedna matrica društvenih odnosa kao ispravna matrica. Sve drugo je podređeno tome. I mediji, i ratovi, i terorizam, i informacijske tehnologije, i svemirske letjelice…Civilizacija je u društvenim odnosima na nivou džungle. Nije važno šta je ispravno, važno je ko je jači.

Apsurdno je i besmisleno da Islamska država (ISIL) počiva na ideološkoj podršci ključnih ljudi Baas partije (partije bivšeg diktatora Sadama Huseina). Ta partija je u svojim korijenima nacional-socijalistička ali i komunistička. Njihov slogan: jedinstvo, sloboda i socijalizam je bila obična parola za javnost. Stvarnost je bila drugačija. Diktatora Sadama su nasilno srušili Amerika i Velika Britanija radi uspostave slobodnog demokratskog društva u Iraku, na temelju lažnih optužbi za hemijsko naoružanje. Prisustvo zapadnih saveznika godinama u Iraku kao rezultat ima ISIL, u suštini antiislamsku državu i uspješnu eksploataciju nafte velikih britanskih i američkih korporacija. Korporacije, u principu, trebaju stabilna tržišta osim onih korporacija koje proizvode oružje. Njima trebaju krize i ratovi. Korporacije finansiraju nova tehnološka i naučna dostignuća, ulažu veliki novac da bi za povrat imali još više novca. Kako sve to utiče na zdravlje ljudi i društvene odnose odavno je pod znakom pitanja. Azbest se koristio skoro stotinu godinu prije nego je dokazano da je opasan po ljudsko zdravlje i okolinu. Sa mnogim inovacijama je tako. Tako će i dalje biti.

Ipk, globalizacija nije problem, nego je rješenje. Jedino što treba promijeniti je osnov na kome globalizacija počiva. Taj osnov mora biti pravda i jednakost za sve ljude, na prvom mjestu. Taj osnov je propisao Gospodar svih svjetova. Onaj ko je stvorio Zemlju da se na njoj ugodno i sigurno osjećamo iako Zemlja plovi, On je znao i kakvi društveni odnosi mogu usrećiti ljude na Zemlji. To ne mogu znati ni CNN, ni BBC, ni najveća demokratija na svijetu, ni ISIL, ni…

Trebaju preuzeti vodstvo ljudi koji neće biti sebični, koji će imati širinu da prihvate različitost, koji će kreirati pravdu i jednakost za sve ljude i uspostavljati društvene mehanizme sankcionisanja onih koji čine nasilje i nepravdu prema bilo kome. Na osnovama koje Gospodar svih ljudi i svih svjetova to očekuje od ljudi, a ne po osobnim mjerilima samih ljudi. Ali gdje naći takve lidere u današnjem svijetu kada u stvarnosti vladaju oni koji jedno govore a dugo rade? Kako želje ne pretpostaviti stvarnosti jer će to voditi daljim razočarenjima? Ostaje svakom pojedinačno da uoči ovu razliku, i da počne promjenu sam sa sobom, ne očekujući da će se desiti išta samo od sebe i donijeti lakši i bolji život. Treba istrajno raditi na osobnim vrijednostima, etici, obrazovati se i raditi ma koliko bilo zahtjevno i teško. Ne obazirati se na one kojima je lako bez ozbiljnih napora. Danas živjeti na Zemlji ne bi trebalo biti nikome lako jer je toliko nereda, koji su ljudi proizveli, a koje ljudi trebaju i ispraviti.

Fuad Hadžimehić