Transformacija i rast

“ Kako će drugačije stablo rasti nego prema Suncu.“
Nepoznati autor

Ljudi često čekaju da se nešto veliko dogodi, neka velika promjena izvana koja bi promijenila nečiji život. Kao da se očekuje neko čudo. To su uzaludna očekivanja. Čudo već postoji. Zar nije sam čovjek čudo? Čovjek sa svojim sposobnostima, slobodnom voljom, okruženjem i vremenom koje mu je poklonjeno je nešto posebno. Ali od čovjeka se očekuje snažan fokus, disciplina i istrajan napor u osobnoj transformaciji da bude bolji od samog sebe i tako osigura svoj rast.

Male stvari upotpunjuju naš život. Treba voditi računa o svakom postupku, o svakoj riječi, o svakom djelu jer je za uspjeh važno svako učinjeno dobro makar bilo veličine atoma, kao što nas učinjeno loše djelo, makar bilo veličine atoma, udaljava od uspjeha. Stoga bi bilo sjajno formirati listu pozitivnih malih koraka koje dnevno čovjek može ostvariti. Nakon toga donijeti odluku da se to uradi, a onda i uraditi. Jedan korak načinjen svjesno u ispravnom smjeru vodi ka transformaciji, ka rastu, ka uspjehu. Iz sata u sat, iz dana u dan, akumuliraju se vrijednosti i dešava se transformacija.

Ljudi uglavnom ne razmišljaju o vremenu, ili to čine površno. Malo je onih koji vrijeme doživljavaju kao veliki poklon, kao najvredniji resurs. Vrijeme koje čovjek ima na raspolaganju je njegov život, a ljudski život je kapital. Šta uraditi s tim kapitalom u vremenu koje stoji na raspolaganju? Prepustiti kapital slučaju, ili postaviti prioritete? Vjerujem da će se većina složiti i postaviti prioritete. Život će proći u svakom slučaju. Vrijeme dato svakom čovjeku će isteći. Hoće li čovjek dopustiti da sačekuje šta će mu se dogoditi, šta će mu život donijeti ili će struktuirati svoje aktivnosti u vremenu i zauzeti proaktivan pristup ovisi o svakom pojedinačno. Imati proaktivan pristup, znači imati ciljeve, koračati ka njima.

I ako na tom putu bude prepreka, valja ih pokušati savladati. Možda se uvijek neće uspjeti. Prepreke imaju svrhu i značenje. Ko zna zašto je nešto dobro? Često to čovjek ne može razumjeti. Nekada se iza prepreka kriju mogućnosti, nekada opomene. Čovjek to ne zna, ali je dobro za čovjeka da ih uvijek vidi kao mogućnosti. Jer prepreke osnaže ljude, ojačaju. Treba prihvatiti da je život svakodnevni test. Gospodar svjetova u posljednjoj Objavi saopćava čovjeku da sa teškoćama dolazi i olakšanje. Kao što atletičar postaje spremniji da preskoči veću visinu kada savlada nižu, tako i čovjek u svakodnevnom životu postaje jači nakon svake savladane prepreke. Ako neko nije zadovoljan sa svojim poslom, besmisleno je da priča i tuguje nad tim. Umjesto toga treba tražiti novi posao. Fokusirati se na rješenje, a ne na problem. Važno je da je cilj ispravan, i da je ispravan način kojim se pokušava cilj ostvariti. Jer čovjek je na gubitku – ne može pobjediti vrijeme. Osim onih koji vjeruju, i koji čine dobra djela, i koji jedni drugima preporučuju istinu, i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. Oni očekuju drugo vrijeme i drugo mjesto nakon života na Zemlji.

Stoga čovjek treba imati samopouzdanje ali ne aroganciju. Samopouzdanje ne dolazi iz ega nego iz uvjerenja da ne može biti na gubitku ako stvari uradi najbolje što zna i može na ispravan način, i sa ispravnim ciljem. Pri tome, čovjek ne doživljava uspjeh kao svojstvo osobne superiornosti nego kao sticaj povoljnih okolnosti i zahvalan je Stvoritelju što mu je podario sklonosti i što ga je osposobio da može tako funkcionisati i dati doprinos. Volja da istraje na dostizanju uspjeha ne smije biti upitna. Čovjek svoju vjeru u Stvoritelja treba da realizuje kroz akcije, aktivan odnos, pokazujući zahvalnost jer je osposobljen za akciju, i uzdajući se i nadajući se da ga Gospodar svih svjetova neće ostaviti kada bude bespomoćan. Otvoriće mu se druga vrata ako prva budu zatvorena.

 

Fuad Hadžimehić