Šta je još generisalo poduzetnost u tešanjskom kraju

” Uistinu velika čovjeka odlikuju: velika poduzetnost pri planiranju,
čovječnost pri provedbi, skromnost nakon uspješna okončanja.”

Otto Von Bismarck

Za ovaj prilog me potaknuo odličan tekst Alije Galijaševića objavljen 14.07.2015. na www.tesanj.net godine pod naslovom “Šta genererira poduzetnost u tešanjskom kraju?”. Iako sam i ranije na sličan način pisao o ovome, osjećam potrebu dopuniti objavljeni tekst g-dina Galijaševića iz mog ugla gledanja. Kažem dopuniti, jer nemam ništa oduzeti od onog što je napisano. Šta više, g-din Galijašević ističe kompleksnost teme, i time praktično poziva da se ona osvijetli iz mnogih uglova. Stoga bih osnovnim elementima i okolnostima dodao sljedeće.

Prvo, Tešanj je bio razrušena sredina u periodu 1992. – 1995. godine, kako u temeljnoj infrastrukturi koja podržava razvoj privrednih aktivnosti tako isto i samim privrednim subjektima koji su egzistirali, ali isto tako i u infrastrukturi društvene nadgradnje. Činjenicu da je općinska vlast, uz podršku struktura sa viših nivoa, opredijelila prioritete i rješenja koja će dati šansu za novi početak ne treba izostavljati. Tu je bila izgradnja dalekovoda prema Maglaju, radio-relejni sistem prema Zenici, novi elektro-prsten na Jelahu, dogradnja centralne trafo-stanice u Tešnju, značajne beskamatne pozajmice iz općinskog budžeta za obnovu pokretanja proizvodnje (kada su komercijalne banke uzimale preko 20% kamate). Zatim osnivanje Opće bolnice u Tešnju i osnivanje više srednjih škola. Bila je to karakteristika odlučnog i nesebičnog vodstva.

Važnim smatram i ulaganja u putnu infrastrukturu (općinski, kantonalni i federalni budžet) i društvenu nadgradnju u periodu obnove (uz pomoć stranih donatora investirano je desetine miliona KM u periodu od pet godina). Kao ilustraciju ispravnog opredjeljenja navešću nekoliko primjera:

• USAID, prihvatio projekat finansiranje obnove asfalta 1996. godine na putu Tešanj-Tešanjka zbog razvoja privrede u zoni Bukva,
• Prva poslijeratna industrijska zona, Ciglana – Jelah (Općina Tešanj je kupila zemljište od firme Usora, Jelah i pod povoljnim uslovima prodala poduzetnicima za podizanje novih pogona).
• Druga poslijeratna poslovna zona, Ekonomija – Jelah, zemljište koje je bilo u državnom vlasništvu a kojim je raspolagala Općina (nakon povrata od firme FAD, Jelah), na isti način stavila u funkciju privrednog razvoja i poduzetništva.

Te dvije poslijeratne industrijske zone formirane u Tešnju bile su i prve poslijeratne u BiH. Bilo je to vrijeme velikog poslijeratnog entuzijazma, bez velikih projekata i pethodnog uređenja zemljišta, ali na pogodnim lokacijama za razvoj biznisa i sa osnovnom infrastrukturom. Nije se uradilo sve što je trebalo, ali se uradilo sve što je bilo moguće – i bilo je dovoljno. Ispalo je uspješno.

I poslije, sve do danas, Općina Tešanj ima jasnu viziju, ima jasne strateške ciljeve i prioritete, i istrajno radi na njima. Došle su poslije nove industrijske zone “Bukva” i “Glinište”, ali i fleksibilnost općinske vlasti da se podrži infrastruktura na mikro lokacijama. Uz to je kontekst šire infrastrukture dobio na značaju kao kontinuitet u planskoj i izvedbenoj vrijednosti.

Dodao bih, postoji tešanjski paket koji se ne može raspakovati i istaći samo jedan segment, ali isto tako treba priznati da u nekim kritičnim periodima su neki segmenti jednostavno bili istureni naprijed (u periodu iz dalje prošlosti, periodu socijalističkog razvoja, periodu iz bliže prošlosti: period odbrane – vojska i policija, period obnove – vlast, period razvoja – privreda, i slično). Treba priznati i da su u svim periodima postojali istaknuti pojedinci u svim oblastima koji su nudili smjer kretanja i nosili odgovornost.

Bilo bi sebično ako bi to pripisali jednoj generaciji, kao što bi bilo sebično ako bi rekli da je to isključiva zasluga lokalnih napora, znanja i poduzetnosti. Treba dati prednost okolnostima. Okolnosti su presudne. Da je okruženje bilo drugačije, ko zna šta bismo danas imali? Niko to ne može znati.

Ali treba kazati da ima još mnogo posla da bi stajali ponosno ispred drugih. Mnogi uposleni rade sa jednom ili dvije sedmice odmora u godini dana, bez ijedne slobodne subote, neki su plaćeni minimalno bez toplog obroka i prijevoza, dok je drugima sve obračunato. Da ne govorim o još možda prisutnom radu na crno, ili prijavi velikog broja uposlenih sa minimalnom plaćom. Neki rade pod osjećajem straha da će ostati bez posla, ne zbog toga što nema posla, nego zbog toga što će možda neko dijeliti svoju pravdu. Ili da ne govorim o onima koji traže zaspolenje. Ipak, vjerujem da se sve može podići na viši nivo. Sada oni koji su uspjeli urediti odnose trebaju pomoći onim drugima. Time bi tešanjski paket vrijednosti mogao bio istinski potvrđen.

Fuad Hadžimehić