Zajedničke vrijednosti

„Kad se pokopava istina, kad je se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu,
ona ne miruje, tada sakupi svu svoju moć i probije se eksplozivnom snagom!“

Emil Zola

Pitam se, šta oni koji ne poznaju islam, koji čitav svoj život žive u nekom svom okruženju a danas saznaju o islamu i muslimanima kroz medijske slike strave i užasa raznih terorista, kroz slike samozvane islamske države koja u svom odnosu prema civilima i zarobljenicima nema ništa od onog što islam zahtjeva u takvim situacijama, šta oni koji to gledaju i slušaju misle o islamu i muslimanima? Ako su normalni, ne misle ništa dobro. Čak šta više, normalno je očekivati da razvijaju negativne emocije, osudu, mržnju prema islamu i muslimanima. A šta to dalje može značiti nije teško zaključiti.

Stoga jeste pravo pitanje za muslimane kako će reagovati? Osuda terorizma, i distanciranje od terorista, pa i uključivanje u borbu protiv terorizma od strane vlada država sa muslimanskom većinom, neće biti dovoljno. Jer mediji koji prenose užasne slike vezujući ih za islam i muslimane, ne trude se uopće da predstave šta islam zaista jeste. Muslimani treba da se manifestiraju u svakodnevnom životu kao građani sa svim vrijednostima koje ih islam uči. To je najbolji način da se muslimani predstave drugim, i da drugi upoznaju islam u mjeri u kojoj to žele. Najgore bi bilo zatvoriti se, izolovati se od drugih, ili živjeti život sa dvostrukim standardima. Manifestacija muslimana kao građana u različitim društvima gdje danas žive, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, značilo bi kreirati i živjeti zajednički sistem vrijednosti sa drugima. Čini mi se da se to do danas nije dogodilo na pravi način.

Miljenko Jergović, na svojoj web stranici pod naslovom Svi užasi Kurana pročitani iz Biblije, pokušava da ukaže na savremenu medijsku pristrasnost. Pri tome koristi eksperiment Sache Harland i Alexandra Spoor koji su se poslužili sitnom prevarom. Kako piše Jergović: U omotnicu Kurana umetnuli su, Bože mi prosti, Bibliju. I umjesto da citiraju onu strašnu knjigu koja tako inspirativno djeluje na zločince i teroriste, citirali su dijelove Levitskog zakonika, te druge redom probrane dijelove iz Staroga i Novog zavjeta, izazvavši tako zgražanje i osude svojih sugrađana i sunarodnjaka na račun religije čija je to sveta knjiga. To jest, na račun islama, čija to sveta knjiga nije.

Jergović ukazuje na to koliko sekularizirani Europljani ne poznaju tekst svetih knjiga u koji sami vjeruju, i kako je jednostavno manipulirati dijelovima teksta iz Kurana i predstavljati ga kao izvor zla. Gotova ista situacija je i sa stanovnicima Bosne i Hercegovine. Autor prvog prijevoda Kurana kod Južnih Slavena bio je pravoslavni svećenikⁱ kako bi se pravoslavci bolje upoznali sa svetom knjigom muslimana. Ali taj proces, ne samo da se nije razvio, nego je potpuno napušten. Niti je najveći broj hrišćana/kršćana upoznao islam, a kako vidimo ni hrišćanstvo/krišćanstvo, niti je to uradio najveći broj muslimana. Zato kada Milorad Dodik, kao svjedok odbrane optuženika za ratne zločine Ratka Mladića, tvrdi da je Alija Izetbegović “preteča sadašnjih ideologija radikalnog islama”, a kao ključni dokaz navodi da je bivši predsjednik BiH autor “Islamske deklaracije” iz 1970. godine u kojoj se, kako je rekao, zagovara uređenje države na šerijatskom pravu, on pokazuje da ne poznaje ni islam ni šerijat, ali koristi neznanje i globalnu medijsku pristrasnost (ili svjesno laže) u pokušaju odbrane zločina i genocida koje je svjedočio cijeli svijet. I to zločina i genocida, koji je upravo počinjen i manipulacijom religije, i neznanjem njenih sljedbenika. Uz to, Dodik je izvan sudnice za dnevno-političke potrebe kazao da su bosanski muslimani bili najsekularniji narod u Europi. Na žalost, za ovu drugu tvrdnju Milorad Dodik je možda i u pravu.

Stoga je tekst Miljenka Jergovića veoma značajan i od velike važnosti. On otvara i suštinsko pitanje sekularizma i sekularnih vrijednosti, s jedne strane te onih koji vjeruju u Boga i ateiste, s druge strane. Očigledno je da sekularni muslimani, sekularni kršćani, sekularni hindusi, sekularni jevreji i slično, ne poznaju tekst Objave, ne poznaju Božiju uputu, ne mogu se nositi sa stvarnim podvalama i izazovima svojih lidera, niti mogu odgovoriti na dijelove teksta svetih knjiga koji iz sadašnjosti i van konteksta izgledaju strašno (ili kako to Jergović navodi, s čime se ja ne slažem: Suočenje s užasom i okrutnostima sa stranica svetih knjiga), i tako ne mogu razumjeti ni sebe, ni druge. U takvom stanju njima se može manipulirati, kao i sa tekstom sa stranica svetih knjiga. Koliko je Hitler proizveo zla i nesreće, ili koliko je to učinio Staljin, ili koliko to sada čini Asad, ili Boko Haram, ili ISIL, ili svjetske sile koje se obračunavaju zbog sopstvenih interesa na tuđem tlu? Loši ljudi i zli lideri mogu imati veliki broj sljedbenika ako sljedbenici nemaju osnovna znanja i ako nemaju kritičko mišljenje.

Naravno, religijski gledano, potpuno je nelogično da postoje sekularni muslimani, sekularni kršćani, sekularni hindusi, sekularni jevreji i slično. Oni koji po svojim uvjerenjima, svjesno, kao slobodni ljudi, izjašnjavaju se kao muslimani, kršćani, hindusi, jevreji,… oni to jesu. Ali to ne znači da će svi oni biti uzorni vjernici, uzorni građani, uzorni stanovnici. Zato postoje društvene institucije koje treba da zaštite nemoćne od nasilnika, da zaštite porodičnu privatnost i imovinu, da uspostave jednakost pred zakonom za sve bez obzira jesu li muslimani, kršćani, hindusi, jevreji,…i da se izgrađuje sistem zajedničkih vrijednosti u društvenim odnosima.

Zajednički sistem vrijednosti je da se ne pravi nered na Zemlji, da se svačije pravo poštuje, da nema privilegovanja ili diskriminiranja pojedinca na osnovu porijekla, rase, pola, boje, jezika ili religije; da se osigura pravo na život, na slobodu, pravo na zaštitu časti i imovine, slobodu mišljenja, vjere i govora, pravo na sudjelovanje u javnom životu,… To bi trebalo biti prihvatljivo i za one koji vjeruju (kako god to činili) i za ateiste. A ko, kako i u šta vjeruje, ili ne vjeruje, ljudi će odgovarati Bogu, Stvoritelju i oko toga ne treba da se prepiremo. Dovoljno je da se upoznamo i poštujemo razlike. A možemo se poštovati samo ako se upoznamo, i ako prihvatimo naše razlike a ne da one budu razlog međusobnih optužbi, napada, ili čak ratova. U isto vrijeme, to nikako ne znači da ja kao musliman trebam sjesti s nekim za sto i popiti čašicu rakije da bih dokazao multikulturalnost ili druge stvari kako bih nekome dokazao da sam sekularni musliman, ili sam inače problem?! Ili da ako nazovem selam, pozdrav koji poziva na mir i koji želi mir onom kome je upućen, da se to doživi kao anahrono, neprimjereno, neadekvatno. Neprimjereno je ako živimo u neznanju i ako činimo loše drugim ljudima. Kao musliman dužan sam braniti slobodu žena koje su odlučile nositi hidžab, dužan sam kazati i da su mnogi muslimani i muslimanske države zbog plemenskih i tradicijskih običaja oduzele prava ženama koje im je islam obećao. Stoga percepcija šerijata u očima nemuslimana, pa i sekularnih muslimana ili samo muslimana postaje sasvim pogrešna. I zato su odgovorni muslimani a ne islam.

Kuranski tekst nije bio izvor užasa za generacije više od 1.400 godina, a sada bi trebalo da to postane u posljednjih dvadesetak godina. Niti je logično, niti je istina. Ali istina je da se provodi sistemski teror nad muslimanima Palestine više od 50 godina, da bi im ovih dana ministar za socijalna pitanja Izraela Haim Katz poručio: ne postoji nikakva Palestina, Neka Palestinci idu u Jordan, Gazu, Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Egipat i Irak. Svjetski mediji i vlade najmoćnijih zemalja svijeta to prećutno odobravaju. Iste one vlade koje su držale diktatore na vlasti u arapskim muslimanskim zemljama desetljećima radi jeftine nafte za svoje kompanije, a onda ih svrgnuli, uspostavili anarhiju iz koje je iznikao ISIL, a prije toga Al-Qaida. Sada bi za to trebali biti kriv islam i muslimani.

Nema opravdanja u svetim tekstovima da se čine loše stvari. Samo površna ili pogrešna interpretacija, parcijalna i izvankontekstualna interpretacija, može odvesti ljude u užas. Za to su odgovorni ljudi. Krivi su oni koji predvode takve užase, a odgovorni su svi koji to dopuste. Ne možete konstruktora mercedesa okriviti ako neko sjedne pijan za volan i napravi nesreću. Ili ako vozi 200 km/h tamo gdje je preporučena brzina 80 km/h. Mercedes će i dalje ostati mercedes iako ga voze neodgovorni ljudi.