Amir Brka: Jerej ili Pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju;
Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, 2016.
______________________________________________________________
Obimnom pjesničkom, proznom, nakladničkom i općekulturno angažiranom opusu književnik Amir Brka ovih dana domeće jednu izuzetno zanimljivu knjigu. Potpuno netipično za našu uspavanu bh. kulturnu sredinu! Knjiga Jerej je, kako joj sam autor određuje žanrovski profil: pseudosakralni pledoaje za genocid u Tešnju.
Naše sredine, koje po mnogo čemu ne bi trebale nikada nositi prefiks kulturne, gotovo da su zaboravile da postoji oblik angažirne književnosti. Eto, grad Tešanj, sa svojom bogatom kulturnom tradicijom i sa jednim od najsnažnijih nakladničkih jezgara kod nas, ponovo se nameće kao izniman stratum originalne kulturne akcionosti. Jedna izjava tešanjskog svećenika srpsko-pravoslavne crkve do te mjere je ispoljila laž u odnosu na sredinu u kojoj bi, po svojoj profesiji i vjerskim zavjetima, svećenik morao biti protagonist istine, navjestitelj nade, da je natjerala Amira Brku da ispiše ovu vrijednu knjigu kao logičnu intelektualnu odgovornost po sustavu istinom na neistinu!
Amir Brka je naveo, već u počecima ovoga teksta, da je: “ovaj spis u cijelosti, zapravo, jedna fusnota uz moju poemu Tačka“. Čitajući tu poemu, uvjeravao sam se da Brkin ustinu iznimni pjesnički talenat i kroz te verse progovara jednom proživljenom istinom. Međutim, laž koju širi tešanjski pop nije mogla ostaviti ravnodušnim pjesnika, pa je bez obzira na svoj temeljni pjesnički angažman kao i brojna izdanja knjiga o kulturnoj povjesti Tešnja, odlučio razobličiti goleme laži tešanjskog popa, ispisujući, prije svega tačnost, potom kompetentnost temeljenu na dokumentaristici. U ovoj uzbudljivo pisanoj svojevrsnoj raspri o istini i laži, dva su lika ispunila svojom intrigantnom životnom angažiranošću stranice ove knjige.
Kao i autora knjige, mnogo me manje zanima jedan poluobrazovani pop nego dvije ličnosti po kojima taj svećenik postavlja svoju projekciju življenja u tešanjskoj sredini. To je Stevo Petranović za kojega su, nažalost, i neki teatrologijski autoriteti bili skloni tvrditi, pa i zapisati, da je bio autor prve teatarske predstave u BiH. Međutim, trebalo je da protekne dugo vremena da se upravo Amir Brka svojom knjigom Teatar u tešanjskom teatru odvaži poništiti ovu neistinu, jer se u slučaju Steve Petranovića radilo o klasičnom srpskom špijunu, koji je bio poslan da radi na nacionalističkoj oktroizaciji Tešnja. Naravno, u interpretaciji Jereja ovdje se radi o gotovo povijesnoj osobi??!!
Druga je ličnost Adem-age Mešića, Pavelićevog doglavnika, preko čijeg prikaza djelovanja Jerej hoće identificirati sve tešanjske Bošnjake sa politikom NDH. U svojim poglavljima: Potonuće tešanjskoga pravoslavlja?, Stevo Petranović – Jerejeva strastvena opsesija, Adem-aga Mešić i Jerejeva identifikacija tešanjskih Bošnjaka sa NDH, Gradnja suvremene crkve i pitanje sudbine tešanjskih ikona, Sotonski memento ispod bogoslužne odežde – Brka oslikava ne samo jednog klasičnog nacionalistu već, prije svega, zorno pred čitatelja donosi interpretaciju temeljnih naputaka oca srpske nacije Dobrice Ćosića, koji izrijekom veli: “…Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”
Recenzent Brkine knjige, filozof europske provenijencije i pjesničke duše, akademik Ferid Muhić možda će najtačnije kazati pravorijek o Brkinom angažmanu: “Jedna koliko rijetka toliko i dragocjena odlika krasi ovo djelo – odlika koja očito reflektira ličnost Amira Brke, prije svega njegovu kultiviranost, nepristrasnost i intrinsičnu dobronamjernost. Koliko god bi bilo teško, a za mnoge i nemoguće u povodu ove opake, opasne, iritirajuće Jerejeve besjede, prožete mržnjom i hranjene lažima, pisati uzdržano, objektivno, principijelno – Amir Brka je kroz cijelu knjigu očuvao i punu objektivnost i autorsko dostojanstvo, u najboljoj tradiciji klasične formule, obavezujuće za sve pisce, ali dostupne samo rijetkima: Sine ira et studio! (Bez jarosti i argumentovano!)”
Vrijednost Brkinoga literarnog uobličavanja odgovora na popovsko četnikovanje je, prije svega, u sustavnom tretmanu dokumentaristike, brojnih vrijednih dijela (Pelidija, Filandra…) iz područja historiografije, ali cjelokupni pseudosakralni pledoaje je ispisan književno-stilski moćnom artikulacijom.
Knjiga se završava Prilozima koji, u novoj etapi nesumnjivih dokaza, faksimilima i fotografijama demontiraju četničke laži.
Kada bi drugi stvaraoci, čiji je literarni potencijal barem približan onom svestranog Amira Brke, učinili isto ili slično i svojim djelima demontirali laž kao jedno od sredstava kojima srpski nacionalistički pokret nastoji obmanuti prije svega svoje sunarodnjake, a onda i međunarodnu javnost, bili bismo bliži ostvarenjima ciljeva istine i pravde, bar na prostorima na kojima živimo i stvaramo.
(Izvor: Tacno.net)