Iluzija

“ Čovjek koji se hvali bez stida i preko mjere,
uskoro će se uvjeriti da je teško živjeti prema vlastitoj hvali.”

Konfučije

Dalia Mogahed, direktorica Instituta za istraživanje socijalne politike i razumijevanja u Vašingtonu, prilikom nedavne posjete Egiptu bila je prisutna kada je jedan veoma agresivan gost, vojni oficir, u kafiću u Kairu, počeo galamiti na konobara zašto ga nije odmah uslužio. Konobar mu je odgovorio da ne viče na njega jer nije ništa loše uradio. Vojni oficir mu je onda uzviknuo:

– Znaš li ti ko sam ja?

Konobar mu je hladno odgovorio, gledajući ga u oči:

– Ti nisi Bog. Ja nisam manji od tebe. Ja sam samo ljudsko biće kao i ti.

Hrabar, dostojanstven, iskren i otvoren odgovor konobara iz gornjeg primjera nedostaje svakodnevnoj komunikaciji među ljudima. Ljudi su veoma skloni iskazivati poštovanje prema funkciji, prema imetku, prema tituli ali ne i prema osobi. S jedne strane, veoma često funkcija, imetak, titula govore svojim stavom i odnosom pomenutog oficira: znaš li ti ko sam ja?, dok s druge strane funkciji, imetku i tituli se najčešće obraćaju sa: ti si najbolji, najsposobniji, najznaniji.

Požalio mi se jedan prijatelj, onako uz druženje, kako su se ljudi preko noći promijenili. Veli, dok sam bio na toj funkciji pokazivali su poštovanje, uvažavanje, pažnju a sada sam sretan ako me pozdrave kada me vide. Slušam ga dok govori, i mislim: nisu oni tebe ni poštovali, ni uvažavali, niti su ti poklanjali pažnju nego funkciji na kojoj si bio. Oni se nisu promijenili, oni i dalje isto to rade prema toj funkciji samo što na toj funkciji sada sjedi neko drugi. Ne poštuju oni ni tog drugog, i dalje oni iskazuju lažno poštovanje prema funkciji jer se nadaju nekoj osobnoj koristi. Zbog toga je važno da  onaj što je na funkciji, onaj je došao u posjed imetka, ko ima znanja uspostavi ispravan odnos prema toj funkciji, imetku, znanju a onda i prema drugim. Ako se poistovjeti s tim, ako pomisli: ja sam funkcija, onda su posljedice po njega i okruženje loše.

Čovjek na funkciji, sa imetkom, sa zanjem je samo ljudsko biće kao i svi drugi. On bi trebao služiti funkciji a nikako „uzjahati“ na nju, trebao bi koristiti kapital za razvoj općih odnosa i općeg dobra a ne za demonstraciju svog imetka kao nadmoć i privilegiju u društvenim odnosima, trebao bi znanje dijeliti sa drugim i biti osobni primjer u odnosima s drugim ljudima a ne pokazivati aroganciju i nadmoć nad drugim ljudima. S druge strane, oni koji se ulaguju ljudima na funkciji zbog njihove funkcije, onima koji su bogati zbog njihovog bogatstva i onima koji imaju znanje da bi i sebe pokazali znanim imaju loše navike kojih se trebaju čim prije i čim više oslobađati. Potpuno se osloboditi toga je teško, i sumnjam da iko od ljudi to može učiniti. Ali može se potruditi i raditi na tome, može msanjivati umjesto povećavati pogrešnost. Situacija u kojoj je neko jučer nekog hvalio dok je bio na funkciji, a danas ga kudi za ono jučer samo zato jer danas treba nekog drugog hvaliti na toj istoj funkciji, daleko je od osobnog dostojanstva.  To je samo drugi korak, dublji ponor, pogrešnog osobnog pristupa u odnosima među ljudima. Tako niko neće zaraditi poštovanje.

To je put kojim se samourušava osobni dignitet, i narušava dignitet drugih ljudi. U tome nema nikakve koristi. Samo se hrani iluzija. Hrani se iluzija onih koji su na funkciji da su iznad drugih, da su bolji od samih sebe zbog toga što mu to drugi govore, da su nadljudi, supermeni i iluzija onih koji to čine da će imati neku korist od toga. Nikakvu korist od toga neće imati ni jedni, ni drugi, ni treći. Shvatiće to prije ili kasnije.