Okolnosti

Rukovoditi sobom u vremenu, u okviru datih okolnosti,
veliki je korak ka uspjehu.

Okolnosti, u kojim se odvija ljudski život, utiču dominantno na rezultate koje ljudi ostvaruju. Ipak, nije zanemariv uticaj ljudi na okolnosti – naprotiv. Postoje okolnosti na koje čovjek ne može uticati, kao na primjer na kretanje Sunca i Mjeseca, na kretanje nebeskih tijela i širenje svemira, na kretanje i brzinu vjetra, i drugih pojava. To je radni okvir za život ljudi na Zemlji o kojem je korisno razmisliti, neovisno o tome da li neko taj radni okvir vidi kao Božije djelo ili kao slučajne prirodne procese.

Zatim postoji niz različitih događaja i procesa koje pripadaju području okolnosti a na koje čovjek utiče jučer, u prošlosti i susreće se s posljedicama svojih uticaja danas i susretaće se sutra. Nekada je to vjestan uticaj sa sagledivim posljedicama, nekada bez znanja o posljedicama. Radi se o veoma širokom spektru pitanja koja utiču na prirodno okruženje, na zdravlje ljudi, na porodične odnose, na ekonomiju, na društvene odnose,…

Zatim postoji direktan uticaj na okolnosti s kojima se ljudi susreću u sadašnjosti, u vrijeme kada oni reaguju na okolnosti, i koji već sutra postaju dio prethodnog uticaja, uticaja od jučer, u prošlosti. Upravo je ovaj uticaj ključni za čovjeka. Kako čovjek sada reaguje na okolnosti? Sav ljudski život, u periodu kada je on punoljetan i svjestan svojih odluka, može se svesti na to kako reaguje na okolnosti? Ta reakcija predstavlja izraz ljudske odgovornosti. Čovjek se susretne sa lijepim stvarima u životu i trebao bi pokazati zahvalnost za to, a ne demonstrirati sve kao osobnu moć i sposobnost.

Vrijeme je tajna za čovjek. Čovjek prolazi kroz vrijeme bez bilo kakve mogućnosti povratka. Sve što može učiniti prolazeći kroz vrijeme je učiti, spoznavati, mijenjati sebe. I biti zahvalan, ili nezahvalan. Ajnštajn je spoznao jednu vremensku karakteristiku: relativnost, a Henry van Duke napisao:

Vrijeme je sporo, za one koji čekaju.
Vrijeme je brzo, za plašljive
Vrijeme je dugo, za one koji tuguju
Vrijeme je kratko, za one koji se raduju
Za one koji vole, vreme ne postoji!

Živimo u okolnostima velikih promjena. U zabludi je svako ko misli da današnji posao može obaviti jučerašnjim znanjima, alatima i metodama, ako se i sutra zatekne u životu. Ali to ne treba da znači, kao što je neko rekao da prvih pet dana treba raditi da bi se održao korak sa konkurencijom, a subotom i nedjeljom treba raditi da bi pretekli konkurenciju. Ne, nikako. Tada bi život izgubio svaki smisao. Treba raditi bolje a ne teže. Inače, svrha ljudskog života na Zemlji se ne bi ispunila. Biznis, ekonomija, politika, društveni odnosi trebaju ostati u humanističkim okvirima. Ljudi ne trebaju biti konkurencija jedni drugima, trebaju biti oslonac jedni drugima.

Svaki čovjek, manje ili više, prije ili kasnije se susretne sa teškoćama. Trebalo bi pokazati strpljivost u njihovom rješavanju a ne demonstrirati sve kao krivnju nekog drugog. Uvijek ima onih kojima je sve potaman, i onih koji su u problemima. Razumljivo je da se, oni koji su u problemima, obraćaju onim kojim je dobro. I jedni i drugi su na testu. Oni koji su u problemu polažu test kako reaguju na te teškoće, koliko su strpljivi, koliko sami pokušavaju prevazići teškoću, kako se obraćaju drugim, koliko optužuju nekog drugog za svoju teškoću,..Oni kojim je dobro su na testu da li će pokazati zahvalnost za to što im je dobro pomažući onom ko je u teškoćama, ili će napraviti distancu, pokazati grubost, okrenuti glavu,… Najbolju ocjenu među ljudima dobijaju oni koji su i sami u problemima, i to ne ističu, a kada im se neko obrati nastoje pomoći.