Rat i mir

Ne postoji dobar rat ili loš mir.
Benjamin Franklin

Odluka Skupštine RS-e da se provede referendum na pitanje koje glasi:  „Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?“, 25. septembar 2016. godine, nije otvorila nikakav novi problem nego je samo na površinu iznijela problem koji od Dejtonskog sporazuma  postoji. Više od 20 godina postoje prilika i rizik. Prilika da se slabosti, manjkavosti, nedorečenosti Dejtonskog sporazuma prevaziđu civilizacijskim dijalogom i jačanjem institucija vladavine prava u kome etnički predznak neće biti ni PLUS, ni MINUS nikome. I ne samo jačanjem vladavine prava, nego jačanjem društvene kulture različitosti bez obzira gdje je čija adresa stanovanja. U isto vrijeme, postoji rizik da se ništa od toga ne dogodi, i da snage isključivosti i samovolje preuzmu inicijativu ka konačnoj dezintegraciji Bosne i Hercegovine, a svi susretnu sa svim posljedicama takve dezintegracije.

Na tom putovanju koje traje, bilo je i jednog, i drugog. Ne treba podcijeniti činjenice da su uspostavljene oružane snage BiH, zajednička valuta, zajedničke tablice, uprava za indirektno oporezivanje, niz državnih agencija i uprava, ustavni sud, sud i tužilaštvo, vijeće ministara, parlament,… U isto vrijeme vladavina prava nije dogurala daleko, kultura različitosti još manje, doček presuđenih za ratne zločine se slavi, žestoko se napadaju činjenice koje se protive nečijoj političkoj volji, otvoreno se osporava genocid u Srebrenici presuđen odlukom međunarodnog suda,…U isto vrijeme ključni akteri međunarodne zajednice deklarativno osuđuju pojave koje ne vode BiH naprijed, uz obavezni naglasak da se domaće vlasti moraju dogovoriti oko svega ali istovremeno posuđuju novac i daju donacije istim onim koje osuđuju,…

Srbija rearfirmiše Dražu Mihajlovića i Slobodana Miloševića, aktuelni čelni ljudi Srbije su dokazani nacionalisti s prošlošću kojom se ne mogu nikako ponositi, igraju još neviđenu igru moralne društvene akrobacije i laž uzdižu kao istinu bez zadrške, bez drhtaja u glasu, bez ikakvih znakova kajanja,…Hrvatska reafirmiše Alojza Stepinca, a ustaška obilježja su legitimni dio spektakla obilježavanja godišnjice „Oluje“, ili kako kažu oslobođenja Hrvatske. Bosna i Hercegovina u takvom raspoloženju okruženja uvijek je imala teškoće i probleme, nekada više a nekada manje stradala, ali nikada nije bila mirna. Nije ni danas. Ne treba se tome čuditi. To je naš život, i naša stvarnost. Željeli mir nije dovoljno, morate se osposobiti za očuvanje mira. Ako niste jaki to će drugi iskoristiti. Takva je izgleda cijela historija ljudskog roda, ne znam zbog čega bi budućnost bila drugačija.

Sreća za Bosnu i Hercegovinu što njen opstanak u novim okolnostima ne ovisi od njenih susjeda, čak ne presudno ni od njenih građana i naroda, nego prije svega od interesa ključnih svjetskih sila. Budalaštine i patnje su dozvoljene u mjeri u kojoj to neće ugroziti globalni biznis ključnih igrača, njihovu projekciju uticaja i profita u budućnosti, ali ako procijene da će to ugroziti – reagovaće bez milosti. Po bilo kome, i bilo kad. Milorad Dodik je budala ako stvarno misli da nešto može. Sve što može je praviti svima muke i probleme, zavaravati narod koji mu aplaudira i iritirati one koji ga mrze. Jasno je svima da su Dodik i Skupština RS mogli nastaviti obilježavati 09. januar kao Dan RS-e bez obzira na odluku Ustavnog suda, jer nije prvi puta da se odluke Ustavnog suda ne poštuju. Vladavina prava nije ni uspostavljena da bi se anarhiji neko čudio. Ali to ne bi donijelo nikakve dramatične efekte. Stoga nema sumnje da je dogovor oko referenduma napravljen u Beogradu, da se počne sa razriješenjem onog što je neriješeno Dejtonskim sporazumom, a to može značiti svašta nešto. Očigledno se primiče vrijeme kada Srbija mora priznati Kosovo da bi dalje nastavila svoj put ka EU, i da želi to naplatiti od EU kroz jačanje ili potpuno odvajanje RS-a. Ili da javnosti može demonstrirati razloge zbog kojih taj put ipak neće. Stoga ovaj puta nije bezazleno, nekog će ključni globalni igrači prevariti: ili Srbiju, ili BiH.