Prijatelj mog prijatelja

Jezik prijateljstva nisu riječi
nego značenja.

Henry David Thoreau

Prije nekoliko dana, prijatelj mog prijatelja mi došao u posjetu. Čovjeka prilično dobro poznajem, i u aktuelnom riječniku i komunikaciji mogao bih kazati da smo i nas dvojica prijatelji. I tako, razgovarajući, i o onome što treba ali i onome što je beskorisno i nepotrebno, dođosmo do njegovog pitanja meni: Jesi li ti siguran da je on tebi prijatelj? To pitanje je popratio nekim primjerima. Pomalo iznenađen i zatečen takvim pitanjem, odgovorim mu da ne znam. Ne vidim kako bih ja mogao to znati. Niko od nas to ne zna. Mi možemo znati jesmo li mi nekom prijatelji, ja mogu znati jesam li ja njemu prijatelj a on može znati je li on meni prijatelj. Moje je da brinem o svom odnosu prema njemu, a njegovo je da brine o njegovom odnosu prema meni. Svako od nas može vidjeti vanjsku manifestaciju, nečiji govor i djela ali ne može znati motiv, namjeru. To što mi nekada ne odgovara to što govori i radi, i što mislim da nije u pravu, ne treba odmah značiti da mi nije prijatelj. I odbacujem sve što mi neko prenese negativno, iz prostog razloga jer nije relevantno.

I poslije razmišljam o tome koliko su složeni međuljudski odnosi. I koliko je važno imati jedan paket nezavisnih kriterija, mjerila, etičkih principa koji će važiti uvijek i za svakog. Čovjek je posebno stvorenje u cijelom kosmosu. Ne znam je li ova bosanska riječ čovjek adekvatna, i kako stoje stvari na svim tim jezicima, ali nema sumnje da jedna riječ nije dovoljna.  Jedan dizajn, dva modela a milijarde tipova. Jedna Objava a hiljade interpretacija. Jedan Bog, a hiljade načina na koji se ljudi obraćaju Jednom. Dva prijatelja a stotine razlika. Ali za prijateljstvo razlike nisu relevantne. One su legitimne. Povjerenje i odgovornost su relevantni. Povjerenje da ne postoji skrivena namjera, da ne postoji loša namjera. Odgovornost da ćeš učiniti ono što možeš da pomogneš prijatelju kada mu je pomoć potrebna, ali nikada to nećeš činiti očekujući protivuslugu ili na račun nekog trećeg, ili u onome što je pogrešno.

Prijateljstvo je iznad bilo koje funkcije. Biti predsjednik, načelnik, direktor i imati mnogo poznanika. Šta to znači? Imate one koji podržavaju. Biti dovoljno svjestan da većina njih podržava funkciju, podržava ovlaštenja koja na tim funkcijama postoje. Ne dovoditi ničiji odnos u sumnju ali ni samog sebe previše u zabludu. Funkcije prođu. Ostanu mnogi poznanici, ostanu i prijatelji. Oni koji su podržavali funkciju oni bilo čijim odlaskom ništa ne gube. A ne bi trebao gubiti ni onaj koji odlazi. Funkcija ostaje tamo gdje je bila. I tamo će uvijek sjediti neko, uvijek i iznova neko drugi. Tako je uvijek bilo, zbog čega bi sada bilo drugačije?

Ipak je do onog ko je na funkciji koliko će otvoriti vrata sumnji u odnos drugih prema sebi, i koliko će sebe dovesti u zabludu da mnogi podržavaju osobu a ne funkciju. Ili, koliko će napraviti neku osobnu selekciju u tom odnosu prema drugim i time zloupotrijebiti ovlaštenja proistekla iz funkcije. Sumnje ne treba otvarati, logično je u našim okolnostima da većina podržava funkciju, i tako to treba prihvatiti. Ne treba na funkciju uzjahati, treba joj služiti. I ne treba funkciji biti prijatelj, ali čovjeku koji je na funkciji može se biti prijatelj. Ako to bude razumio onaj ko je na funkciji, i onaj ko nije na funkciji onda je prijateljski odnos još uvijek normlan. Inače nastaje taktika u odnosima među ljudima a funcije su jednostavno iskorištene ili krivo upotrebljene. Svako treba uložiti osobne napore da ni na koji način ne doprinosi toj vrsti odnosa. Jer taktika se primjenjuje među neprijateljima. A neprijatelji nisu prijatelji, po definiciji.

 

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *