Dilema

Jaka osoba će savladati prepreku,

mudraosoba će preći cijeli put.

Kineska mudrost

Jučer (petak, 29.09.2017. godine) sam razgovarao sa grupom mladih obrazovanih osoba. Razmišljaju o životu, imaju već nekog životnog iskustva, ali još uvijek imaju više pitanja nego odgovora, ali i više energije nego spremnosti na rizik. Njihova očekivanja od društva, države, vlasti, okruženja su mnogo veća nego što je to stvarnost. Njihova nada kao da blijedi. U jednom trenutku sam bio iznenađen pitanjem: šta biste Vi da ste na našem mjestu učinili, da li biste odlučili otići vani ili ostati ovdje? Iako je pitanje bilo logično, nisam ga očekivao pa sam pokušao ne odgovoriti. Ipak, ne bi bilo fer prema tim divnim mladim osobama izbjeći dati svoje mišljenje na takvu životnu dilemu. Dilema po definiciju je izbor između dvije mogućnosti. Preciznije, između dvije približne mogućnosti. Ili još preciznije: izbor između dvije približne mogućnosti sa neizvjesnim ishodom.

Na prvi pogled, nema nikakve dileme između dvije opcije: odlučiti otići vani, u neko uređeno društvo sa institucijama koje funkcionišu ili ostati ovdje, u neuređenom društvu sa institucijama koje ne funkcioniše. Djeluje kao očigledna razlika u korist prve opcije, čak nema razloga za strah u neizvjestan ishod. Međutim, život nije definicija.

Stvarnostnisu deklaracije. Jer ono što jest nije ono što je zakonom zapisano da treba biti. Ni tamo, ni ovdje. I oni tamo, i mi ovdje treba da se borimo i za ono što će u zakonu biti zapisano, i za ono što će se u život provoditi. To zahtjeva napor, istrajnost, odricanje. Zahtjeva svojevrsnu žrtvu na putu života kojim valja proći.

Stoga sam, odgovarajući na teško pitanje, kazao da nije primarno važno ovdje ili tamo. Ni tamo, ni ovdje niko ništa neće pokloniti. Ni tamo, ni ovdje niko ne zna šta ga sutra čeka. Ali niko ne treba tražiti ni tamo, ni ovdje lagan i udoban život jer to nije realno. Oni koji žive lagan i udoban život uglavnom to čine na račun drugih. A to nije nešto što je ispravan izbor.

Dilemu, ili bolje kazati izbor, trebalo bi svesti na pitanje da li donositi ispravne ili pogrešne odluke? Da li raditi ispravne ili pogrešne stvari?

One bi trebale biti važne prvo na individualnoj osnovi. Čovjek bi trebao svoj život živjeti s ljudima. Strah i nada od onog što ga sutra čeka, i prekosutra, i…nakon smrti neće nestati. I ne treba se tim preopterećivati. Ne treba strah čovjeka spriječiti da odluči i po mogućnosti uradi ono što je ispravno, niti nada treba da čovjeka ulijeni i ostavi bez razumne akcije. Čovjek je dizajniran tako da su strah i nada sastavni dio njegova bića. Njegove suštine. Čovjek nije slučajni prolaznik na Zemlji. Svaka osoba ima svoju svrhu i svoju ulogu. I svako ko je zdrav bi trebao o sebi razmisliti i povesti o sebi računa. Neka svako nauči poštovati samog sebe tako da odbaci sve ono što gazi njegovu vrijednost, i poštovati druge tako da odbaci sve ono što gazi tuđu vrijednost. Važno je imati u okruženju ljude koje poštujete, i koji vas poštuju. Naučiti poštovati samog sebe tako da se ne bude iskorišten i prevaren, niti dopustiti sebi da se druge iskoristi i prevari.

Nije vrijednost odijelo koje neko nosi, niti automobil koji vozi, često ni mjesta na koja izlazi jer to sve ima svoju cijenu ali ništa od toga nema posebnu vrijednost. Vrijednost leži u tome da li osoba u odijelu, u skupocjenom ili bilo kakvom automobilu ili bez automobila, u VIP restoranu ili na nekom drugom mjestu laže kada govori, kako se odnosi prema ljudima oko sebe uopće, kako prema onima koji im nemaju šta uzvratiti, kako reguju kada im ne ide glatko, kako reaguju na granici strpljenja. Kako ispunjavaju svoja obećanja, jesu li u stanju uzvratiti osmjeh i kada su neraspoloženi, znaju li kazati lijepu riječ onom kome je potrebna a ne samo onom od koga očekuju korist. To govori o njima neuporedivo više od materijalne vanjštine.

Mnogo je preče da svako za sebe traži ovaj odgovor i donese odluku koje vrijednosti će graditi i braniti. Ako nađemo ispravne odgovore biće dobro i ovdje. A i da se tamo ode treba bh pasoš. Velika je stvar u današnjem svijetu imati pasoš i ne treba ga nikako izgubiti. A tamo će biti kako bude.