TESANJ.NET stranica grada
Aktuelna kriza vođstva u Bošnjaka, ali i Srba, pa i donekle i Hrvata u Bosni i Hercegovini i sve veći jaz između nezadovoljnih pa i frustriranih birača/ glasača, i uslovno rečeno sve udaljenijih i neodgovornih partijskih lidera-vođa dovodi u fokus javnosti pojavu jeftinog populizma. Populizam je stil političkog komuniciranja sa biračima koji se zasniva na: artikulaciju zahtjeva i stavova kroz pozivanje na interese “običnog naroda”, ali i na snažnoj podijeli društva, podijeli na “obični narod” i “elitu”, odnosno na podijelu da je neko: “za narod” i da je neko “protiv naroda”.
A sama riječ populizam dolazi od latinske riječi populusšto znači narod. Zapravo, pozivanje na narod predstavlja ključnu osobinu populizma. Naravno, mi znamo da veličanje naroda i pozivanje na narod ne mora biti i dobro za taj narod. Nažalost, svjedoci smo i sami šta je u bliskoj prošlosti značilo to pozivanje na narod od strane lidera, šefova partija ili pak raznih vođa.
Primjera je bezbroj, sjetimo se samo Miloševićevog pozivanja na narod ili pak pozivanje na narod vođa Kninske krajine u Hrvatskoj, ili pozivanje na narod Fikreta Abdića.
Neko reče da je “populizam kao začin, u sve se miješa, gotovo svemu popravlja ukus, ali je sam nejestiv, sam se ne može jesti”. Dakle, populizam ni u čemu nije jasan, niti konkretan, niti može polučiti olako obećanu brzinu. To je ono kao dajte nam samo još ove četiri godine vlasti i vidjet ćete, sve će procvjetati odmah, odnosno propast će država. Neće propasti država ako propadne ili ne bude na izbornoj listi neki populista, ništa ne brinite.
Naročito populizam postaje vidljiv tj. dolazi do izražaja na izborima za Parlamente, Skupštine, Vijeća. Zapravo, populizam je neodgovorna i lako obećavajuća politika, takva politika koja potkopava temelje demokratije i na duže staze uvodi društvo u stanje totalne dezorijentisanosti, zbunjenosti i konfuzije.
Blisko populizmu nešto što čini neraskidivu vezu je“moralizam”. To vam je ono kad neko neprestalno priča i piše o moralu, i poziva se na moralne ili vjerske norme. I taman kad vi pomislite da imate posla sa istinski moralnom osobom, onda vam neko kaže ili vas podsjeti da taj “moralista” zapravo morališe već više od 27. godina i da tako opstaje na vlasti, mlateći praznu slamu, bilo da je u ovom parlamentu ili u nekoj drugoj instituciji na budžetu, i da zapravo živi na grbači naroda odnosno poreskih obveznika. Npr. priča vam da postoji “struja rodbinsko-prijateljskih veza” prilikom zapošljavanja u državne institucije, a isti taj političar-populista-moralista zaposlio je svu uži i širu rodbinu, tazbinu, prike i komšije baš u državne institucije. Šta je to nego jeftini populizam sa elementima moralizma.
Ne treba zaboraviti i to da do pojave populizma djelimično dolaza i zbog uvjerenja i ubjeđenja birača da država i političari mogu i moraju rješiti sve njihove probleme. I ovo dovodi do toga da praktični političar populista daju velika obećanja koja su zapravo neispunjiva što na kraju nužno dovodi do razočarenja birača i onoga “svi su oni isti”. A ne moraju biti isti.
