Poslovna etika

Allah doista voli da, kada neko od vas radi neki posao,
da ga uredno i precizno obavi.
Muhamed a.s.

Nikada nije bilo lahko poslovati bez obzira na okolnosti i kontekst organizacije. Uvijek su postojali i postoje različiti izazovi koji se najčešće imenuju kao slabosti i snage u organizaciji, te kao prilike i prijetnje u okruženju. S vremena na vrijeme, unutar organizacije se snažno komuniciraju prije svega kvalitet, troškovi, ekologija, sigurnost, razvoj ljudi. Komunikacija prema tržištu ide od aksiomskih 4P (product/proizvod, place/mjesto, price/cijena, promotion/promocija) sa snažnim aspektom u prvom periodu na proizvod, poslije na prodaju, zatim na kupce, onda na društveni aspekt do uključivanja niza novih elemenata. Ni emocije ljudi nisu ostavljene po strani nego se maksimalno eksploatišu.

Nekako je pitanje poslovne etike ostalo po strani u mnogim organizacijama. Ovo pitanje se malo ili nimalo komunicira. U okolnostima nesređenih društvenih odnosa, neefektivnih zakonskih rješenja i nedostatka pravne države (kako se to često zna kazati) najčešće prvo nastrada poslovna etika. Koliko god to bilo neprihvatljivo nekako je ipak logično. Kao što se kaže da u ratu nema nevinih (bez obzira na dijametralno različite pozicije onih koji napadaju i onih koji se brane), tako i u nesređenim društvenim odnosima prvo nastrada etika. Svaka tranzicija je proces koji zahtjeva vrijeme, promjenu i prilagodbu. Što je vrijeme kraće to su šanse veće za brži etički oporavak društva. Ili, bolje kazano, što se brže napravi etički oporavak to će se vrijeme tranzicije skratiti. Pitanje je kako napraviti brži etički društveni oporavak?

Ono što se dominantno komunicira u poslovnim organizacijama sa početka teksta dovodi organizaciju u aktuelni trend, omogućava joj tekuću korist ili sam opstanak, i vodi je ka novim šansama koje se vide kratkoročno. Naspram toga, poslovna etika vodi ka višem stepenu društvene pravde, osigurava ravnotežu svih zainteresovanih strana i daje dugoročnu stabilnost razvoju organizacije i društva. Etika ne dopušta da cilj opravda sredstvo. Koliko nije na prvom mjestu nego je na prvom mjestu kako. Etika očekuje na individualnom planu da se odbaci pohlepa, prevara, nepravda i nedostatak povjerenja. Povjerenje ne znači da se radi netransparentno i bez monitoringa.

Naprotiv, kao što između prodavca i kupca treba da postoji pisani ugovor sa uslovima kupoprodaje tako se taj ugovor treba i realizovati. Na žalost, danas se ugovori potpisuju iako se gotovo unaprijed zna da se neće ispoštovati. Na primjer, rok plaćanja u Bosni i Hercegovini svi prihvataju ali je malo onih koji ispunjavaju taj rok. I to je postalo uobičajeno. Ali ne radi se samo o ugovoru između prodavca i kupca. Postoje razičiti ugovori kao što su između radnika i poslodavca, države i poslodavca (najčešće zakon) ili između građana i države (najčešće zakoni). Povjerenje se ogleda u tome da se ti ugovori obostrano poštuju. Ali na organizacijskoj i društvenoj ravni, oni trebaju biti transparentni i imati monitoring kako bi se njihovo poštivanje osiguralo ili prinudno osiguralo. Na individualnoj ravni neko će biti posvećen poslu neovisno o tome da li mu šef “visi” nad glavom. Većina će trebati podršku, neko motivaciju, neko sankciju. Svi će trebati znati šta se od njih očekuje, koje ciljeve treba dostizati, koje gubitke treba izbjeći. Neko će poštovati radno vrijeme u skladu sa zakonom i ugovorom, izmiriti obaveze na isti način a neko to neće. Kao što na cesti postoje saobraćajni znaci i pravila koje treba poštovati zbog sigurnosti svih sudionika u saobraćaju. Neki to poštuju, neki ne poštuju, neki moraju biti sankcionisani jer ugrožavaju druge sudionike.

Etika nalaže da se svačije pravo poštuje, i da svako ispuni svoju obavezu. Postoje neka prava koja se ne mogu uslovljavati. Pravo svake osobe na sopstveno mišljenje, na slobodu govora, na osobno dostojanstvo i integritet koji se ne mogu podrivati. Ali to nikom nije zaštita od nerada, neodgovornosti i neposvećenosti poslu koji radi niti može biti opravdanje za nepoštivanje organizacijskih pravila. Naprotiv, osobni integritet se samourušava ukoliko je neko neodgovoran i neposvećen poslu za koji ima nadležnost, ovlaštenje i odgovornost. Ovo važi za svaku osobu u okviru osobnih sposobnosti. To ne da ima samo etičnu vrijednost nego direktno utiče na konkurentsku sposobnost organizacije. Sve je manje onih koji mogu platiti bilo čije gubitke u procesu i organizaciji. Sve što ne dodaje vrijednost za krajnjeg kupca/potrošača je gubitak makar se radilo o nepotrebnom hodu, otpadu, škartu, “izgubljenom” vremenu, čekanju ili bilo što slično. I što je veće razumijevanje svih članova organizacije, društva to je veća šansa za brže kretanje ka većoj harmoniji u odnosima, stabilnosti i dugoročnoj održivosti.

A pojedinačne sposobnosti su različite kao što je različit vanjski izgled ljudi pa se lahko prepoznaju. I to bi trebali svi razumjeti. Bog spušta Svoju milost na sve i oni koji su u nekom području sposobniji nisu to zbog svoje volje nego zbog Božijeg dara. Oni bi trebali pokazati više zahvalnosti za taj dar i okolnostima a ne sav rezultat pripisivati svom trudu i svojoj pameti bez obzira o kakvom se rezultatu radilo (visokoj diplomi, stečenom kapitalu, dobivenoj javnoj funkciji, uspješno završenom projektu). I zbog toga bi trebali imati više spremnosti gledati na razvoj odnosa u organizaciji kao prosječno sposobnih ljudi a ne gledati uposlene kao sposobne i nesposobne. Svako treba sebe osposobljavati i organizacija treba pomoći tom osposobljavanju na radnom mjestu gdje neko shodno svojim predispozicijama može dati najviše. Egipatski mislilac, Muhamed El Gazali je rekao: Dobra djela koja su potrebna čini motika težaka, igla krojača, pero učenjaka, skalper liječnika, čini ih ronilac u moru, pilot u vazduhu, istraživač u svom laborotoriju, knjigovođa u svom defteru.

A kada me pitaju šta mislim o predizbornom skupu Tayipa Redžepa Erdoana u Zetri i obraćanja Bakira Izetbegovića, odgovorim: ne znam šta da mislim o onome što ne razumijem.