Nevrijeme

” Zemlja se smiri, voda se povuče, ali mi ostajemo takvi kakvi jesmo –
često gori od elementarne nepogode.
Biće još katastrofa, no sve se da ponovo izgraditi.
Ali, ko će ispraviti, ko će zaliječiti zlo koje, svako malo,
u bizarnim izmjenama ljubavi i mržnje, činimo jedni drugima?”

Andrej Nikolaidis

U Bosni i Hercegovini, a i u Tešnju, ova godina je s neubičajeno puno padavina, lokalnih pljuskova, leda i grmljavine ili kako se najčešće kaže nevremena. Dok je trajalo svjetsko prvenstvo u Rusiji a ovdje padala kiša, pojavila se tvrdnja kako to neko zbog svjetskog prvenstva razgoni kišu iz Rusije prema Balkanu. Ali svjetsko prvenstvo se poodavno završilo, pa ili niko nije javio Rusima da je svjetsko prvenstvo završeno, ili svjetsko prvenstvo nije imalo nikakve veze sa neuobičajenim padavinama na Balkanu. Na žalost, ljudi na Balkanu nemaju puno posla, sami se ne snalaze baš najbolje te u besposlici smišljaju sve i svašta.

Dr. Esad Hasaničević je povodom posljednjeg nevremena u Tešnju na svom facebook profilu napisao: “Dragi prijatelji, jučerašnje kiše su nam ulice i puteve pretvorile u potoke i rijeke. U prvi mah nam se čini da je učinjena velika šteta, možda i jeste materijalna, ali… Allah dž.š.nam je slikovito poručio da su nam ulice i putevi jako prljavi i da je na njima puno nečistoće. Na nama je kako je prepoznati i na koji način ukloniti.”

Stara je izreka da u svakoj nesreći ima nečeg dobrog. Uistinu je teško ljudima znati zbog čega je nekada sunčan dan, nekada kišovit. Zbog čega dođe do nevremena. Zbog čega su struje vjetrova takve kakve jesu. Nauka ima objašnjenje za neke zakonitosti koje vladaju u kosmosu iako ne daje odgovor ko upravlja njima. Ali i pored toga ne može se precizno predvidjeti obim i mikro lokacija nevremena. U svakom slučaju nije ni prvi, ni posljednji puta da se dogodi nevrijeme. Ali kada se dogodi onda dolazi do materijalne štete na javnoj i privatnoj imovini, nekada na žalost dođe i do ljudskih žrtava. Ali često nam poplave iznesu na vidjelo svo smeće koje ljudi odlože bilo gdje. Ili, iznese pred ljude sliku njihovog odnosa prema okolini.

Općina Tešanj je još prije više od deset godina promovorila odnos prema okolini kao sredini ekološke svijesti. Bilo je napretka ali još treba na tome puno raditi. Postoje odavno rješenje za organizovano prikupljanje otpada pa treba u tome sudjelovati. Istina, postoje razne vrste otpada i možda ne postoji najbolje rješenje za zbrinjavanje svakog otpada. Ali na tome treba stalno raditi. Za sve postoji rješenje ako se istrajno radi i ako na tome zajedno rade javne službe, domaćinstva i privreda, odnosno svi oni koji otpad proizvode. Kao što sve jarke, potoke i riječice treba održavati kada je u njima malo ili nimalo vode, da bi štetne posljedice bile manje kada naiđe previše vode. Svako treba o tome voditi računa, ne samo javne službe.

No čovjekov odnos prema okruženju, prema prirodi odavno je neodgovoran. Čovjek uzima iz prirode ono što je dobro, i vraća u prirodu ono što nije dobro. Nesumnjivo je i nije teško dokazati kako je liberalni kapitalizam doveo do neviđene gramzivosti i beskrupuloznosti u korištenju prirodnih resursa. Negdje je nekada tako počelo, onda je to postao globalni trend i vratio se lokalno širom svijeta. Kako je sve manje prirodnih resursa, oni koji su ih uništili počeli su po istom pristupu iskorištavati ljudske resurse. A ne bi trebali, jer to što rade nema smisla. Ili jednostavno kazano: besmisleno je. Čovjek živi veoma kratko da bi mogao opravdati potrebu za takvom destrukcijom prirodnih resursa. Ili da bi mogao opravdati takav eksploatatorski odnos prema drugim ljudima. Zar iko može biti sretan u izobilju ako zna da je uništio ono što je pripadalo budućim generacijama? Zar iko može biti sretan u izobilju ako zna da neko ko tome doprinosi jedva sastavlja kraj s krajem? Možda bi nevrijeme mogla biti i prilika za pouku svakom čovjeku.