Odnosi

Ne aboravi male činove ljubaznosti i ne pamti tuđe sitne mahane.

Kineska poslovica

 

Svi ljudi imaju svoje slabosti. Neki se trude prepoznati ih i otkloniti. Drugi gledaju u tuđe slabosti, komentarišu ih i osuđuju druge osobe. Kada čovjek priča o nekom drugom, o nečijem tuđem poslu, o tuđoj pogrešci, čak o tuđoj nesreći u nekim slučajevima često osjeća prividnu, lažnu nadmoć. Nema ništa dobrog u takvom osjećaju osim samoobmane.

Radio sam sa ljudima koji su bili veoma organizovani ali im je manjkala fleksibilnost, ali i sa onim koji su bili neorganizovani ali su pokazivali izuzetnu kreativnost. Ponekada mi je smetala tvrdoglavost nekih kolega, ali su takve osobe pokazivale izuzetnu posvećenost poslu. Nekada sam vidio posebnu odgovornost kod osobe koje su znale biti dosadne. Nekada mi je smetalo što su jedni uvijek pokazivali optimizam iako potpuno nerealan, a kod drugih opet što su bili stalno negativni tražeći ograničenja realnog konteksta. Neodlučni su pokazivali izuzetnu strpljivost a nestrpljivi su pokazivali energičnost. Nerijetko sam prepoznavao mnoge od tih osobina i kod sebe u različitim situacijama.

Nekako sam sve bliži mišljenju da čovjek ne može pobjeći od svojih slabosti ma koliko mu se činilo da uspijeva. Pitanje je samo kada će naići situacija koja tu slabost otkriva. I u kojoj mjeri će ta slabost izaći na vidjelo. Ali čovjek je razumno biće i treba da se trudi. Treba da koristi i jača svoje dobre strane i da umjesto gledanja u tuđe slabosti pogleda ponekada u sopstvene. Odnos prema drugima bi svakako trebao počivati na tome šta drugi zaslužuje u tom odnosu a ne šta ja zaslužujem. Mnogo je primjera u odnosima među ljudima gdje bi se to trebalo manifestirati. U porodici, u komšiluku, na ulici, na radnom mjestu, u slobodnim aktivnostima,… Profesor ne bi trebao očekivati poštovanje od učenika prije nego što učenicima ne prenese znanje, a učenici bi trebali iskazati poštovanje prema profesoru odmah kako bi lakše prihvatili znanje. Policajac bi trebao biti ljubazan i pokazati poštovanje prema vozaču makar ovaj pogriješio, kao što bi vozač trebao uvažavati službeno lice koji u ime društva, u ime javnih institucija uspostavlja red u skladu sa propisima i kada ga kažnjava. Poslodavac prvo treba poštovati pravo radnika, a radnik treba prvo poštovati pravo poslodavca. Kolega bi trebao biti kolegi podrška i oslonac a nikako suparnik ili protivnik.

Staviti drugu osobu ispred sebe u međusobnom odnosu nije slabost. Taj odnos se ne gradi velikim podvizima nego veoma jednostavnim sitnicama za koje je potrebna dobra volja i otvoren um. Prvi pozdraviti, pozdraviti sa osmijehom, najljepšim pozdravom, ljubazno uzvratiti – u većini slučajeva nije teško. A onda se odnosi razvijaju na obostrano zadovoljstvo. To ne znači da neće svako ispunjavati svoje obaveze. To samo znači da će svako svoje obaveze ispunjavati sa osmijehom.

Meni se nedavno dogodilo da sam napravio saobraćajni prekršaj u Sarajevu. Policija me zaustavila, ja priznao grešku a on mene pita: Šta da radim s Vama? Ja mu odgovorim: Ne znam, nisam ja Vas zaustavio, Vi ste mene. I napisao mi je prekršajni nalog. S pravom. Uplatio sam kaznu sljedeći dan, istina – bez osmijeha.