TESANJ.NET stranica grada
Radi za ovaj svijet kao da ćeš uvijek živjeti
i budi spreman napustiti ga kao da ćeš sutra umrijeti.
hadis
Naučna i tehnološka otkrića omogućila su simulacije mogućih događaja u budućnosti kao i njihove posljedice. Globalno vodstvo ima prednost jer ima na raspolaganju globalne resurse i u prilici je da eksperimentiše kako da ih koristi u skladu sa svojim interesima. Globalne korporacije su u takvoj situaciji. Ostali su redaju unazad do onih koji se ništa ne pitaju, koji ništa ne simuliraju nego su predmet simulacija. Nema sumnje da je potrebno postavljati ciljeve za budućnost, potrebno je sagledavati koje opcije su moguće i kakvi benefiti i posljedice se mogu očekivati, i na tome treba istrajno raditi. Prevoditi strategije sa ciljevima iz budućnosti u svakodnevne aktivnosti omogućuje kretanje ka dostizanju tih ciljeva. U tome nema ničeg spornog osim što niko ne zna hoće li dočekati sutrašnji dan. Život je prolazan. Svako živo biće dočeka smrt. To je neizbježno. U to svi vjeruju bez obzira da li neko vjeruje ili ne vjeruje u život poslije smrti.
Upravo ta neizbježna činjenica je dobar signal čovjeku, kako stoji zapisano i u hadisu: Radi za ovaj svijet kao da ćeš uvijek živjeti i budi spreman napustiti ga kao da ćeš sutra umrijeti. Upravo ova izreka bi mogla pomoći čovječanstvu da se uravnoteži. Da čovjek na kojoj god poziciji bio, kakav god uticaj imao, kakvo god ovozemaljsko bogatstvo imao ne zaboravi da je prolazan. A svako je sposoban podići pogled prema nebu, danju i noću, i ponovo podići svoj pogled, i ponovo. Pogled će se umoran vratiti ali beskraj sagledati neće. Čak i kada upotrijebi sva naučna i tehnološka otkrića može vidjeti ponovo beskraj ali i veličanstvenost u stvaranju kosmosa, zakonitostima koje vladaju i može ponovo vidjeti sebe tako malog i beznačajnog u kosmosu i opet tako važnog i nezaobilaznog u svakodnevnom životu.
Čovjek se danas ponaša kao da će uvijek živjeti. Kada bi čovjek suštinski upotpunio sebe, kada bi radio tako da bude uvijek spreman napustiti ovaj svijet tada bi dobro promislio da li nekog slagati, ošteti, prevariti, učiniti nekome nepravdu. Mnogo bi više razmišljao o tome da li biti zahvalan ili nezahvalan? I mogao bi zaključiti da je mnogo bolje govoriti istinu, štititi slabe, činiti dobro, biti velikodušan i zahvaan. Jer kada čovjek postigne unutrašnji mir, ravnotežu između logike i etike, tada su emocije nemoćne da naprave disbalans. Tada čovjek osjeća zadovoljstvo u zahvalnosti prema Stvoritelju, a zatim i prema roditeljima, porodici, komšijama ili susjedima, prema kolegama, prijateljima.
Čudno je i zamisliti da bi jedna mala sredina poput Tešnja mogla imati problem u sinergiji međusobnih odnosa. Stoga je sasvim logično da se brzo postignu dogovori o svim otvorenim pitanjima koje se tiču zajednice. Bilo koji strateški cilj ne čeka na uključivanje bilo koga jer su svi uključeni. Svi su raspoloženi da čim prije daju svoj doprinos zajedničkom kretanju u budućnost. I općinska uprava, javna administracija, javne ustanove i preduzeća, škole, udruženje privrednika i druge organizacije. Dovoljan je jedan telefonski poziv ili e-mail, sms poruka, viber poruka ili kako god i svi se rado odazivaju. Pojedinac tako demonstrira svoju odgovornost, svijest o sopstvenoj prolaznosti i značaju da mnogi drugi zbog toga ne čekaju. Posebno u vremenu brzih promjena kakvo je ovo vrijeme. To je poželjan ambijent. A kada se to izgubi onda nema puno koristi vraćati se institucijama ili organima nego valja se vratiti čovjeku. Sjećam se onoga što je napisao Alija Izetbegović: Pitanje je, treba li mijenjati društvene ustanove ili ljudska srca? Jedini pravi odgovor je oboje. Ipak, od čega početi? Od srca naravno, ako je to moguće i ako znate kako.
