Odgovornost

Cijena veličine se zove odgovornost.

Winston Churchill

 

Uskoro će 30 godina od kako bh društvo prolazi kroz iznimnu turbulenciju konteksta života. Generacijski gledano (prema istom stepenu srodnosti), ovaj period su prošle ili prolaze tri do četiri generacije. U samo 30 godina došlo je do raspada Jugoslavije, do propadanja jednopartijskog komunističkog društveno-političkog sistema, do rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, ogromnih stradanja, ljudskih žrtava i velike patnje, do zaustavljanja rata i djelimičnog povratka i obnove, do nove teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine, do djelimične uspostave višestranačkog društvenopolitičkog sistema, do uspostave novih institucija vlasti, do tranzicije vlasništva: povrat društvenog u državno vlasništvo a zatim privatizacija, do djelimičnog ekonomskog oporavka i rasta.

U isto vrijeme, u razvijenim zemljama Zapada, ništa od ovog nije bilo. U istom periodu se tamo dešavao naučni i tehnološki progres, informatička revolucija i otvaranje novih tržišta, jačanje konkurentnosti i ekonomski rast, unapređenje sistemskog pristupa, osnaživanje institucija i integracije. Uz sve to, ne treba izostaviti iz vida da je temelj tog pristupa bio materijalni interes, prestiž da se osvoji više, da se postane jači i dominantniji od drugih a ne pitanje solidarnosti i suživota sa drugima. Postavljati sada pitanje kako to da je kod njih sve ok a kod nas je malo toga ok ne bi puno pomoglo.

Logično je da dijete koje se danas obrazuje u školama u Njemačkoj ima privilegiju u odnosu na dijete koje se obrazuje u školama u Bosni i Hercegovini. Nije pitanje je li to fer nego je mnogo toga jednostavno logično. I to treba shvatiti kao realnost konteksta života jedne ili više generacija, ili drugim riječima kazano: kao test života svakom ponaosob. Bježati od testa sve dok postoji sloboda u kojoj se može boriti i davati dorpinos nije nužno. Stoga je generacijski projekat u Bosni i Hercegovini danas mogao bi glasiti: kako afirmisati sopstvenu odgovornost. Odgovornost rukovodstva i odgovornost svakog ponaosob. Nije potrebno gledati u ono što je dobro kod drugog i diviti mu se a sebe stavljati u nemoćan položaj, niti je potrebno gledati u druge i kriviti ih. Ali isto tako, sasvim sigurno nije najbolje to što bi bilo ko mogao uraditi optuživati druge, makar to bila vlast. Bolje je ponuditi alternativu i na njoj raditi, boriti se. Bolje je pomoći onom od koga očekujemo više. Mnogo je bolje od sebe očekivati više odgovornosti a ne od drugog. I logično je. Na taj način se gradi put sopstvenog osposobljavanja i sustiže zaostatak.

 

Fuad Šišić

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *