Tešanjski lobi

 

 

Zavadi pa vladaj!

latinska poslovica

 

Ovih dana (a već smo navikli i svake četiri godine) je aktuelna kombinacija formiranja vlasti na različitim nivoima u Bosni i Hercegovini. Interesantno je pogledati situaciju sa čelnom pozicijom u izvršnoj vlasti na nivou ZDK (Zeničko-Dobojski kanton). Iz Tešnja su na ministarskim pozicijama od 1996. godine do danas bili: Šemsudin Mehmedović, r. Ekrem Ajanović, Rušto Mahmutefendić, Muhidin Alić, Mirsad Šaranović (u više mandata), Romana Brkić, Bernadeta Galijašević, Himzo Smajić. Neka mi oprosti ako sam nekog previdio. Po mom mišljenju, svi su oni uspješno obavljali ministarske poslove.

Jedinu priliku za čelnu poziciju, tada guvernersku, 2000.-te godine je imao Fuad Šišić (autor ovog teksta) na prijedlog SDA. Tada je izabran Mugdim Erceg iz Maglaja (prijedlog SDP) a tri zastupnika iz Tešnja su glasali za Mugdima, što je i odlučilo o izboru. To je bilo vrijeme kada je Dnevni avaz na naslovnoj strani pisao kako „tešanjski lobi“ želi preuzeti vlast u ZDK. U nekom širem kontekstu, na širem području, mnogi su smatrali da zaista postoji „tešanjski lobi“. Često su brz poslijeratni oporavak Tešnja pripisivali zaslugama tog lobija. Kako god, „tešanjski lobi“ je izgubio a dvije krivične prijave protiv mene i petogodišni sudski proces je samo potvrdio da je tako moralo biti. I da se nikad nije ni radilo o „tešanjskom lobiju“.

Nakon toga, 2006. godine je ponovo SDA bila u prilici dati prijedlog za premijersku poziciju (više nije bilo pozicije guvernera). Tada sam ja ponovo bio jedan od dva kandidata unutar SDA, ali je ovaj put u unutarstranačkoj proceduri izabran sadašnji premijer Miralem Galijašević. Mi smo već od ranije bili dobri poznanici, i poštovao sam g-dina Galijaševića kao što ga poštujem i danas. Njegova prednost je bila što je već nepune dvije godine obavljao premijersku poziciju (nakon što se s te pozicije povukao Nedžad Polić). I rekao bih da je bio logičan izbor. Jedan mandat je malo da čovjek dadne sve od sebe, pogotovo pola mandata. Dva su možda puno, ali s nešto više napora se mogu kvalitetno „iznijeti“. Više od dva mandata na istoj funkciji je opasna navika na iskušenje koje se zove vlast. Ili bolje rečeno, vlast postane strast.

I evo nas u 2019. godini. Ponovo je SDA u prilici da istakne kandidaturu za premijersku poziciju. Jedan od predloženih kandidata unutar SDA je Suad Huskić, aktuelni načelnik općine Tešanj. Kažu da je protivkandidat ponovo Miralem Galijašević, aktuelni premijer a sada već i zastupnik u Parlamentu FBiH. Nedavno se u javnosti pojavio jedan tekst koji govori o sposobnosti ljudi iz Tešnja. Ne govori se o „tešanjskom lobiju“, nego o pojedincima koji imaju navodno veći uticaj u vrhu SDA od samog lokalnog rukovodstva SDA. Ako bi to bilo tačno, pitanje je da li će ponovo neko iz Tešnja dati glas kandidatu izvan Tešnja?

Ali kako god završi, ne mislim da je pripadnost sredini vrlina ali je dobro da se ljudi iz iste sredine međusobno podržavaju. Oni su preči jedni drugima jer su bliže jedni drugima. Trebali bi se lakše moći osloniti jedni na druge. Ne treba to biti nikakav lobi. Sasvim je dovoljan fer i korektan odnos u kome će se promovisati pristup razvoja odnosa, promjena na javnim funkcijama u skladu sa demokratskim procedurama a ne izdizanje bilo koga iznad toga ili zavarivanje javne funkcije za jednu osobu.

 

Fuad Šišić