Jednakost i pravičnost

Razlike nisu ono što nas dijele.
Dijeli nas naša nesposobnost da prepoznamo, prihvatimo i slavimo te razlike.

Audre Lorde

Žene i muškarci nisu jednaki. Žene i muškarci su različiti. Uprkos tome, u javnosti je svakodnevno prisutna upravo tema jednakosti žena i muškaraca. Uobičajena je zabluda da žene i muškarci trebaju konkurisati na iste poslove, pregovarati za slične plaće i postići iste nivoe obrazovanja i da tako moraju biti jednake. Naravno, žene ne trebaju biti diskriminirane zbog toga što su žene i u situaciji ako konkurišu na isti posao, pregovaraju za sličnu plaću i postižu isti nivo obrazovanja. Suština borbe ne treba biti jednakost nego pravičnost.

Borba za jednakost žene sa muškarcem dovela je do masovnog obilježavanja 8. marta – Dana žena širom svijeta. U stvarnosti, ta simbolika je dovela do komercijalizacije tog dana, do povoda da se jednokratno više potroši, zabavi i opusti. Do sada, uglavnom, više muškarci nego žene. Borba za jednakost žene sa muškarcem dovela je do manje rođene djece, do povećanog broja abortusa. Vjerovatno je to uticalo i na značajnu pojavu istospolnih brakova. Očigledno je da borba za jednakost ne donosi ono što se na prvi pogled očekuje.

Umjesto borbe za jednakost potrebna je borba za pravičnost. Na primjer, obzirom na to da su muškarci u prosjeku snažniji i izdržljiviji, onda bi radno vrijeme za muškarce trebalo trajati duže nego za žene. Žene bi trebale biti duže uz djecu jer su u prosjeku emotivnije, pažljivije i privrženije djeci od muškaraca. Neka bi zanimanja trebalo preferirati za žene a neka za muškarce. Shodno psihološko-emotivno-fizičkoj konstituciji prosječnog muškarca i prosječne žene. Društvo bi se trebalo boriti za pravičnu ravnopravnost a ne za jednakost.

Ilustracija borbe za jednakost na primjeru žene i muškarca je samo jedna od mnogih. Živimo u okolnostima izraženih zahtjeva za jednakopravnost naroda a u stvarnosti to donosi sve veću diskriminaciju i nemoć javnih institucija da se promoviše pravičnost. U slučaju javnih službi na prvom mjestu su potrebne znanja, kompetencije i etika kako bi se javni poslovi radili pravično i odgovorno. I umjesto da se javnost, prije svega, ozbiljno bavi prihvatljivim profilom javnog funkcionera i službenika, nalazimo se u situaciji da se čudimo kako to da je neko na čelu države a stalno osporava tu državu, kako to da se javno postrojavaju četnici na mjestima gdje su počinili strašne zločine a da ne budu uhapšeni, kako to da su javne službe toliko nemoćne a pojedinci toliko moćni. U priči o jednakosti naroda nema jednakosti, ali nema ni pravičnosti.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *