Zona komfora

Zona komfora je ugodno mjesto ali nikada ništa novo nije iz nje izašlo.

nn

Mnogi ljudi su ZA, ali niko ne bi napustio svoj komfor (ma šta to značilo). Ali ZA se neće pretvoriti u akciju dok se ne napusti sopstveni komfor. Ma koliko to željeli. Kao što mogu reći: ovim ključem ću otključati ulazna vrata ili ulazna vrata ću otključati ovim ključem, ali vrata neće biti otključana tom izjavom. Naravno, treba znati vrata otključati ali samo znanjem se akcija neće dogoditi. Potreban je napor, volja, kretanje, rad. Dobro je znati zašto ste, treba znati i kako to ostvariti, ali bez napora, odricanja, djelovanja to se neće dogoditi.

A u zoni komfora se nalazi većina ljudi. Po nekoj opće prihvaćenoj definiciji, u ovoj zoni je osrednjost, stvari nije teško uraditi, sliči se većini, manje je rizika. Ali u toj zoni nema promjena, nema izazova, nema inovacija, nema novih mogućnosti, nema drugačijeg pristupa. Sve je to izvan te zone. Potrebno je iz zone komfora izaći da bi se uradilo nešto drugačije, bolje, hrabrije. Istina, u organizacijskom smislu nikada većina nije živjela izvan zone komfora. Ali je potrebno iz te zone regrutovati one koji će iz nje izaći i preuzeti vodstvo.

Svi koji su se bavili transformacijom organizacije ili njenim segmentima (a danas je to kontinuirani proces kao što su kontinuirani procesi proizvodnje ili pružanja usluga) znaju da je lakši dio posla znati uraditi transformaciju nego provesti transformaciju. To je izazov koji se nikada nije dogodio u zoni komfora. Zapravo transformacija izvlači svakog člana organizacije iz te zone i zahtjeva njegovo prihvatanje, njegovu  uključenost i aktivan odnos kako bi se cijeli sistem funkcionisao na novim osnovama. Globalizacija (ili kako god nazvali aktuelni globalni ekonomski i svaki drugi sistem) je u dinamičkom pokretu. Globalizacija nije stanje nego stalna promjena. Lideri globalizacije su ostavili etičnost po strani. Oni su u svoju korist, bespoštedno i nemilosrdno iskoristili sve države i društva koja su ostala u zoni komfora (iz bilo kojih razloga, ili ma kako ta zona bila komforna ili ne). Nema naznaka da će se taj pristup uskoro promjeniti.

Stoga ne treba čekati. Treba bježati iz zone komfora čim prije. Odmah nije moguće jer se mora znati i kada se bježi – kuda se i kako bježi. Treba nešto malo vremena odvojiti za odgovor KUDA i KAKO, te krenuti u transformaciju. Pri tome, etika treba biti sastavni dio i cilja, i puta. Ne gaziti ni po mrtvima, ni po živima. Transformacija organizacije na svakom nivou i svakom društvenom segmentu treba biti fokus rukovodstva. Ostali to trebaju od rukovodstva tražiti, vršiti snažan pritisak. I trebaju pokazati spremnost da i sami izađu iz zone komfora.

U individualnom smislu, ako vam je recimo 30 godina, budite uvjereni da ne možete dočekati 60 godina bez značajno novih znanja i vještina. Odnosno ako ostanete živjeti na nivou sadašnjih znanja i vještina, iz dana u dan u vašim očima sve više drugi biti krivi za vašu nemoć.