Razgovor

Dosta nam je govora, nama su potrebni razgovori.

Sulejman Bugari

Prošle sedmice dobijem sms poruku u kojoj piše: planiraj tada i tada, u toliko i toliko, kod toga i toga, doći će taj i taj da nas četvorica porazgovaramo. I ja uplanirao te došao baš tada, u toliko kod toga. I dođosmo svi. Ovaj ćetvrti nije morao ni dolaziti, on je već bio kod sebe. Onako prijateljski, jaranski se lijepo pozdravimo kako to mi znamo. I tako, riječ po riječ, krenuo razgovor, neformalni i formalni. Svako je rekao šta je htio po jednom pitanju. Nije svako isto dugo govorio, i nije svako isto govorio ali je važno da nismo svi u isto vrijeme govorili. To je dobar znak. To bi trebalo značiti da jedni druge čujemo dok govorimo. Na žalost, čuti nije dovoljno. Treba i slušati šta drugi govore. A to je nekako uvijek veći izazov.

Posebno je to izazov kada se sastanu ljudi sa različitim iskustvom. Svačije iskustvo je sopstveni dokaz da ima smisla ono što tvrdi. Uzalud je govoriti o vrijednosti zajedništva ako vas sluša čovjek koji je pokisao i traži suhu odjeću, a drugi koji je prozebao i traži toplu sobu. Ili ako vas sluša neko ko ima velike lične ambicije. Potpuno je svejedno. I u jednom, i u drugom slučaju radi se o fokusiranju na sebe a ne na nas. A razgovor nije razgovor ako nema fokusa na nas. Ako je neko fokusiran na sebe – on razgovor pretvara u govor. I umjesto da napiše blog pa koće neka čita, on razgovor pretvara u blog, u kolumnu kao što ja to sada činim dok ovo pišem.

A govor nije razgovor. To se svako može uvjeriti ako pokuša razgovarati sam sa sobom. Neka ne drži sebi govor nego neka razgovora sa sobom. Vidjeće razliku. Neka se suprostavi sam sebi, prije nego se suprostavi drugima. Ako nije u stanju sa sobom obaviti razgovor kako će s nekim drugim? A koliko je razgovor koristan ilustruje basna koja slijedi.

Životinje koje su živjele u šumi pričale su kako medvjed ima listu životinja koje želi ubiti. Sve životinje su živjele u strahu, a nakon nekog vremena uzvikne jelen kako više ne može živjeti u strahu i ode pitati medvjeda je li to točno.

“Medo čujem da imaš listu za ubijanje.” “Imam.” – odgovori medvjed. “Jesam li ja na toj listi?” – zabrino upita jelen. “Jesi.” – odgovori medvjed. Dan poslije medvjed ubije jelena.

Drugi se ohrabri vuk i potrča medvjedu. “Medo čujem da imaš listu za ubijanje.” – upita vuk. “Imam.” – odgovori medvjed. “Jesam li ja na toj listi?” – ponovno će vuk. “Jesi.” – odgovori medvjed. Sutradan i vuka nađu mrtvog.

Sljedeći dan lisica se uputi kod medvjeda, pa ga upita – Ej medo, jesam li ja na toj tvojoj listi?” “Jesi lijo.” – odgovori medvjed. “A jel bi me mogao brisati sa te liste?” – upita lisica. Može, nema problema.” – odgovori medvjed. I lisica nastavi sretno i ugodno živjeti u lokalnoj zajednici.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *