Sviđa mi se

Nauči da se više stidiš pred sobom, nego pred drugima.

Demokrit

Društvene mreže su od samog početka postale izazov za njene korisnike. Njima nisu odolili ni mladi ni stari, ni muškarci ni žene, ni radnici ni neradnici, ni rukovodstvo ni zaposleni, članovi ili sljedbenici,… Nikada više nije bilo tako vidljivo kada se neko ili nešto nekome sviđa. Ili ne sviđa. Toliko su mnogi postali ovisni o lajkovima na društevnim mrežama ili osporavanju nekoga ili nečega da se sve više kreira javni osjećaj relevantnosti takve slike. Ali statusi sviđa mi se ili komentari ne sviđa mi se nisu relevantni. Iz mnogo razloga. I uglavnom vode pristrasnosti i preuveličavanju. Ono što je dobro predstavlja se i percipira boljim, ono što je loše krije se ili percipira gorim. A tako se stvarnost ne može sagledati. A kada se stvarnost ne može objektivno sagledati tada je veoma teško ispravno uticati na sutrašnju stvarnost.

Mnogo je važnije raditi na sebi nego predstavljati sebe ili gledati druge, navijati za njih ili biti protiv njih. Nije samo ljudima važno kakav je bilo koji čovjek. Kosmosu je važno kakav je čovjek. I cvijeću, i pticama. I svakom parčetu Zemlje po kojoj ljudi hodaju. Njihovo lajkanje ili negiranje je iskreno. Nije licemjerno. I to ljude čeka sutra. Njihov odgovor na ponašanje ljudi će biti adekvatan. Pa zar ne bi i sami ljudi trebali pronaći adekvatan odgovor za sebe!?

Ljudski život na Zemlji nije proklet ali jeste test. Ljudske želje, ono što ljudi misle, što žele, što rade utiču na njihovo stanje sutra. Imetak koji ljudi posjeduju, funkcije koje obnašaju, intelekt koji koriste, tijelo kojim se služe utiče na to hoće li ih okruženje voliti ili će izazvati njihovu negativnu reakciju. Tako često patnju donese ono što se sviđa. Može se imati sve a ipak ništa. Ali ako čovjeka zavole ptice, Zemlja po kojoj hoda, rijeka koja pored njega teče, zelenilo koje uokolo raste, njegov život će cvjetati neovisno o lajkovima na društvenim mrežama, imetku, funkciji, intelektu. Vjerujem da je Stvoritelj ugradio te mehanizme koji besprijekorno funkcionišu.

Što je čovjek manji u sebi ima više prostora za druge. Ako je ispunjen sobom tada nema mjesta za druge. Naprotiv, ima potrebu da svima predstavlja sebe. I očekuje da drugi nađu prostor u sebi za njega. A ko tako radi onda je to njegov izbor. Svako ima pravo na svoj izbor ali treba biti svjestan da naši izbori utiču na posljedice, na sutrašnju stvarnost. I treba biti svjestan mogućnosti da svako svaki dan ima priliku izbora. Ko učini ispravan izbor može se nadati boljoj stvarnosti sutra. Ko učini pogrešan izbor njegova nada je bez pokrića. Nova stvarnost koja se očekuje nije samo dar, ona je i posljedica ljudskog izbora. I tu nema pristrasnosti. Te su zakonitosti veoma fer. Ako neko skoči sa balkona, Zemlja će mu slomiti nogu. Nije važno ko je skočio. Ako čovjek malo razmisli vidjeće koliko je teško i besmisleno biti pun sebe u ovom beskrajnom kosmičkom prostranstvu. I koliko je onda teško očekivati da ga drugi vole. Mogu samo lajkovati iz nekih razloga.

Stoga ne čudi da su ljudi toliko ostali bez mira u sebi. I kada naiđu na probleme i teškoće očekuju da ih neko drugi riješi, da budu riješeni iz vana. Da nekoga drugog treba dovesti u red. A kada ih nešto boli onda ne traže da lijek pije neko drugi nego se potrude da sami lijek popiju. Treba prvo sebe dovesti u red. I dopustiti da nam Kosmos pokaže da li nas voli ili ne. I sve dok u srcu ne prepoznamo tu ljubav, popravljajmo sebe.