Šteta bi ovo bilo ne zapisati

Obavijeste mene moji prijatelji iz Lovačkog tešanjskog društva “KISELJAK” da se i ove godine ( u subotu 24.08. 2019.) ide na tradicionalno druženje lovaca Bosne i Hercegovine.

Odmah ti se i ja u to uključujem i spremam se k'o, što ‘no kažu: na hadž”.

Znam ja da će to sve biti onako kako valja i kako su tešanjski lovci i naučili i kako to oni znaju:sve potaman i još bolje.
Subotnje jutro, okupljanje i tačno u 05,30 vozač horno daje lijevi “žmigavac” i kreće se. Pitam vođu puta pa jesu li svi, je li provjerio da mu ko ne fali, a on meni, pomalo uvrijeđen mojim pitanjem veli: “pa lovci smo mi, nema kašnjnja i nema zabušavanja”.
Sprat autobusa “zauzelo” najveselije društvo: ne znaš da li su grlice ili vrapčići, smijeh i ćosluk, a i šta bi drugo kada sa lovcima i sa svojim trenerom Zijadom ide i dio Streljačkog kluba “TEŠANJ”, oni će se danas na Igmanu takmičiti u gađanju, a dio Kluba je trenerom Plančićem na nekakvoj školi u Trebinju. Aktivna ova naša mladost sa svojim trenerima, Nema šta…..
I stvarno svi po spisku i svi na vrijeme.
Usput se staje ne nekoj benzinskoj pumpi sa restoranom – da se predahne.
Izlazi se redom i polako i bez žurbe i vratolomije, a jedan vozač nekog auta malo se zbunio pa hoće “kroz” nas da prođe valjda bunovan ili mahmuran pa je i nepažljiv.
Jedna strijeljkinja izlazi na zadnja vrata pa onako mladalački da će skoknuti sa stepenice pa bi baš pred auto. Ali….e neće. Zijad trener, baš me podsjeti na buldoga, skoči i ispred djevojčice i ispred auta i zaštiti je. I nikom ništa, kao da ništa i nije bilo. A bilo je, bio je gest TRENERA, gest odgovornog čovjeka kojem je neko povjerio svoje dijete danas na čuvanje i vaspitanje.
Bilo je: i to se mora zapaziti i zapisat. Ne dam ja da se tako što zaboravi.

Hvala ti ZIJADE mada, možda, to nisi ni zapazio nit bio svjestan toga, ali si kao ČOVJEK reagovao.

Na Igmanu, koji mi nekako leži na srcu od Igmanskog marša pa sve do danas, a kojeg obilježavam već godinama sa Udruženjem antifašista “Josip Broz Tito” iz Tešnja, “roz i mašer” svijeta i šatora i auta i ……
Na, unapreijed nam određenoj, lokaciji postavljamo naše stolove i suncobrane, i VREĆE ZA SMEĆE neki iz ranaca vade i improvizovane pepeljare. Vidim ima tih vreća mnogo i kod većine, već lociranih društava. Lovci su to i, uglavnom, ljubitelji reda i tabijata..
Mlađarija nama starijima “naređuje” da se sklonimo i da ne smetamo. I sve bi učas na svome mjestu. Ja po svome običaju, idem i obilazim okolo i uživam u vrhovima četinara. Neću da gledam dole po zelenoj travi koje je ponešto i ostalo od silnih vatrišta koje iz sebe ostavljaju “ljubitelji” prirode i ljubitelji ražnja i roštilja. Bi me stid i drago mi bi da nema “jabandžija” da nam vide sramotu. Gledam i sve se pitam:”Zar nema toliko reda i kulture da se na određenim i već postojećim vatrištima pali vatra i zar se mora na svakom koraku spržiti to malo trave što se sa kršom bori da izbokori. Jah, mislim se ja, trebaće nama još 100 godina do pameti, a hamn je i to malo………..
Ponekad navratim na po koji “cug” i zapazim da je za stolom i jedan nepoznat (nečiji poznanik) pa puši li puši i sve opuške baca u travu…Ćutim, ćute i ostali, šta će. Valjda je gost takav pa eto..
E, kada bi vrijeme da se kući krene bi sve isto – samo obratno. Sve se pokupi i potovari na vozila i skupljaju se i, slučajni, otpaci a dva-tri lovca zalegli, k*o na čeki i beru iz trave OPUŠKE što ih onaj “malo” nemarni gost pobaca mimio pepeljare, da ni to ne ostane i da nam ne pesini Igman, e valja ga čuvati pa i od opušaka i od nevaljalih gostiju i suvišnih vatrišta.
Svaka čast i lovci i strijelci, a i kako bi drugačije kada su to TEŠNJACI

Na fb 25. 08. 2019

About Selim Brkic

Komentariši