Nadmetanje

Nije važno koliko dobro radiš nego s kim se družiš.
nn

Kolegijalnost je jedan od ključnih faktora uspjeha kao što se taktika među kolegama pretvara u ključni faktor loših međusobnih odnosa. Stoga je za kolege važno da se međusobno podupiru u najboljem interesu. Ako se govori o organizaciji, onda u najboljem interesu organizacije i njene svrhe postojanja. Ako je riječ o više organizacija onda u najboljem zajedničkom interesu. Problem raste kada nema transparentne definicije zajedničkog interesa i kada nema transparentnog međusobnog odnosa spram zajedničkog interesa nego svako ima svoju definiciju ili se neprikladno koriste ovlaštenja. Najčešće se to događa kada se zajednički interes sam po sebi podrazumijeva.

Iz aktuelnog konteksta bh društva lakše je definisati šta nije zajednički interes nego šta jeste. Tako bi se dalo brzo zaključiti da zajednički interes neke političke stranke nije ko će biti predsjednik te stranke. Ili zajednički interes nekog kantona nije ko će biti premijer vlade tog kantona. Ili zajednički interes neke općine nije ko će biti načelnik te općine. To je logično i oko toga se i ne vode rasprave. Rasprave i borba se vodi oko toga ko će biti? Puno se energije gubi na ono što nisu zajednički ciljevi. Stoga su pravila i procedure važne u ovim stvarima kako bi organizacije i društvo što manje energije gubile na ono što nisu zajednički ciljevi, a što više na ono što jesu zajednički ciljevi.

Ali zbog nezrelosti organizacije, zbog slabosti društva, nedostatka snage postoji i jedan dodatni problem. Na primjer, bilo bi logično da jedna politička stranka ima zajednički interes da ima više kandidata za bilo koju značajniju poziciju: stranačku ili javnu. Ili bilo koja organizacija bi trebala imati zajednički interes da ima više kandidata kako za čelnu poziciju tako i za neke druge pozicije u organizaciji. Ali kod nas se ne kreira takva kolegijalna atmosfera. Naprotiv, kreira se atmosfera nezamjenjivosti i superiornosti. Moglo bi se kazati supermenska ili filmska atmosfera.

I onda tu svako ima pravo da uzima sebi zapravo šta god hoće. Pa ako “on”, onaj na vrhu, može raditi šta hoće – mogu i ja! Ako on misli da može ostati treći mandat, zašto ja ne bih mogao prvi! Ako on ne vidi mene kao svog kolegu zašto bih ja njega vidio? I tako se pokrene “šejtansko ili vražje kolo”. Ovo kolo je, inače, uglavnom bezopasno, nije zabilježena nikakva materijalna šteta od njega (ako izuzmemo stolice ili suncobrane koje odnese par metara kada se pojavi na plaži), mada ipak nije preporučljivo prilaziti velikom “vražjem kolu” pošto ono ima snagu usisavanja čovjeka. Posebno u politici. I onda nastaje jedna neprijateljska borba ili odustajanje. Odustajanje, iako djeluje kukavički, u ovoj situaciji je bolje. Ne treba odustati od borbe za promjene u organizaciji: povećanje odgovornosti rukovodstva, transparentnosti, postavljanju prioriteta, poboljšanju načina odlučivanja, jačanju organizacijske strukture, unutrašnje interakcije i tokova informacija. Ljudi trebaju znati šta je tačno a šta istina. Tačno je dnevna politička korist, a istina ostaje ona što je bila, ono što jeste i ono što će biti. Onaj ko je svjestan da istina nije naše vlasništvo. Pa i ko će personalno biti na čelu treba da bude manje važno.

Ne bi čovjek, pa ni kolega, trebao tražiti opravdanje za svoje ponašanje u lošem ponašanju drugog čovjeka, pa ni kolege. Jer time se daje snaga primjerima loše prakse. Povećava se snaga onog što nije dobro a ne troši se snaga na uspostavu primjera dobre prakse. Članovi organizacije ne bi trebalo da prave grupašenja, da formiraju lobije, klanove nego treba da udruže kolegijalnu snagu i traže od čelnih ljudi da oni predlože i podrže nove kandidate. Treba ih natjerati da predlože nove kandidate za te pozicije na kojim se nalaze jer su upravo oni obavezni da izgrađuju saradnike i buduće čelne ljude. Ako nemaju odgovarajući prijedlog, onda im treba uskratiti povjerenje jer očigledno im je cilj da ostanu tamo gdje je opasno dugo ostajati. Ako ima dobra biti na toj čelnoj poziciji pa neka više ljudi bude u tom dobru. A ako je jako teško biti na toj poziciji, onda ne treba nikom dopustiti da se tamo dugo pati. Tako je govorio poznati pravedni vladar, h. Omer r.a. a od pravednih treba uzimati pouku.

About Fuad Sisic

Komentariši