Ja ću se kandidirati

Demokracija je proces koji nam garantira

da se nama neće vladati bolje nego što to zaslužujemo.

Bernard Shaw

Ja ću se kandidirati.

Je li pristojno sam sebe kandidovati na neku funkciju? Ili, je li možda pristojno postavljati ovakvo pitanje u sadašnjim okolnostima!? Funkcije nisu izmišljene zbog lične koristi i satisfakcije. One su posljedica organizacijske potrebe, društvene potrebe kako bi se lakše uspostavljao red u zajedničkom interesu. Ako je tačno da funkcije nisu zbog lične koristi i satisfakcije onda nije pristojno sam sebe kandidovati. I tako dok diskutujem sa kolegom koji je sam sebe kandidovao, slušam njegovu argumentaciju. On tvrdi da on nikako nije sebičan i da mu to uopće nije satisfakcija, naprotiv. On tvrdi da sam sebe kandiduje jer misli na druge. On je spreman žrtvovati se, spreman je raditi za organizaciju, društvo, narod, građane. I ta njegova spremnost može čuditi druge jer danas je, tvrdi on, malo takvih koji su spremni na žrtvu za druge. Ali on, moj kolega, spreman je.

Ja ću se kandidirati.

Odlazeća šefica EU diplomatije Federica Mogherini pozvala je EU da zadrži snažno prisustvo na Zapadnom Balkanu za ostvarivanje jasnog interesa, uvođenje cijelog Balkana u EU, poručujući: “Ubijeđena sam da ćemo, ako to ne uradimo, zažaliti već za nekoliko godina“. Biće nam potrebni hrabrost, liderstvo i upornost, kao i da tamo zadržimo snažno konstantno prisustvo, što znači svakog pojedinačnog dana“.

Ja ću se kandidrati.

Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini priredila je 01. septembra 2019. godine u Sarajevu oproštajni prijem dosadašnjeg šefa te misije, ambasadora Brucea Bertona. Obraćajući se zvanicama, Berton je izjavio da je protekli četvorogodišnji boravak u Bosni i Hercegovini bio najljepše iskustvo u njegovom profesionalnom životu iako je službovao u “veoma složenoj zemlji” u kojoj mu i nakon tog perioda, razvoj događaja djeluje zbunjujuće. Uz to, Bruce Berton je na svom blogu napisao: “Bosna i Hercegovina stoji u mjestu. Zaglavljena je u konstantnom krugu političkih previranja, uzrokovanih od strane lidera koji nisu zainteresovani za budućnost ove države… Lideri koriste degradirajuću retoriku i izmišljene krize koje produbljuju nepovjerenje i drže ovu državu u pat poziciji. U politici se energija troši na rješavanje kriza, onih koje je zapravo bilo moguće izbjeći…”

Ja ću se kandidirati.

Novoimenovani specijalni predstavnik državnog sekretara SAD za Zapadni Balkan, g-din Matthew Palmer je za vodeći slovenski dnevnik kazao: “Daytonski sporazum nikad nije bio zamišljen kao fiksni okvir, nego okvir koji se mijenja, no ja sam skloniji evoluciji nego revoluciji utjecaja tog sporazuma“, ocijenivši da je Daytonski sporazum “još živ“.

I onda pročitam naslov na portalu: SNSD čvrsto u rukama Milorada Dodika. A tako isto, ZNA SE odavno da je HDZ čvrsto u rukama Dragana Čovića. Isto tako NAROD ZNA. Jedino se ne može pročitati da je Bosna i Hercegovina čvrsto u nečijim rukama?! Šta znače sve te izjave ovih javnih funkcionera koji dolaze i odlaze? Je li njihova zabrinutost pravdanje za sopstveni neuspjeh ili stvarni neuspjeh Bosne i Hercegovine? Kako to da nema zabrinutosti u Bosni i Hercegovini ili bolje kazati nema vidljive akcije zbog te zabrinutosti? Ni onih koji glasaju, ni onih koji hoće da se kandiduju? Ili treba biti zadovoljan što Bosna i Hercegovina nije čvrsto u rukama Milorada Dodika i Dragana Čovića?

Dobro, nije dobro, Bosna i Hercegovina jeste u rukama Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ali dobro je što nije čvrsto u njihovim rukama. To je bolje od goreg.

Ja ću se kandidirati.