Tri cara

Kad narod nema glasa, čuje se to čak i kad se himne pjevaju.
Stanislav Jerzy Lec

Nekada je priča počinjala: bio jednom jedan car i imao tri sina… Živimo u vrijeme velikih promjena pa i priče počinju drugačije.
Bilo jednom jedno carstvo. I u tom carstvu vladala tri cara. Od njih tri, samo jedan car je imao caricu. Ostala dva su morala tražiti smirenje odlazeći ili carici u Zapadnom carstvu, ili caru u Istočnom carstvu. Tako je, reklo bi se, car koji je imao caricu bio u prednosti. Stoga je njegovo sjedište bilo u centru Carstva a druga dva cara su imala sjedište na periferiji. Iako nikada prije nisu vladala tri cara u jednom carstvu, carevima to nije smetalo. Čak bi se moglo kazati da su se dobro snašli u tome, te s vremena na vrijeme djelovali uvjerljivo. Imali su carevi svoje careviće, ali s njima su carevi lahko izlazili na kraj. Problem su bili podanici. Iako im je bilo tako dobro da nisu ni znali koliko im je bilo dobro, ipak je bio jedan problem: nisu naučili da njima vladaju tri cara. Oni su imali vjekovno nasljeđe da njima vlada samo jedan car. I nisu se mogli pomiriti s promjenom. Jedan podanik je napisao i pjesmu o tome.

Dok je narod tri cara služio,
zaslužio devet kula blaga,
pa je narod sjeo razmišljati,
kud će tol'ko blago potrošiti.
Il’ će blago međuse dijeliti,
il’ će bago na kocku trošiti?

Neće blago međuse dijeliti,
neg’ će blago na kocku trošiti,
na sve ono što je nepotrebno,
pa će pravit’ po Bosni probleme.
Kad’ to čula tri velika cara,
prestadoše blago darivati,
pa probleme pravit’ počnu sami,
ne bil’ narod došao pameti.

I tako su tri cara, umjesto da caruju, da kao što carevima priliči, te svoje carstvo prošire i osvoje susjedna carstva, počeli iz dana u dan praviti probleme i baviti se samo problemima. Oni su prethodni problem rješavali tako što su proizvodili novi problem. Podanici su bili prilično zbunjeni, znali su za kim su i zbog čega krenuli, kome su služili ali sada ne znaju ni kuda idu, ni kome služe. Tako su počeli bježati iz svog carstva i odlazili tamo gdje je vladao samo jedan car. Vremenom su se organizovali kako bi svrgnuli s vlasti svoje careve. I jednog dana im je to uspjelo. Ali to kako im je uspjelo, niko ne zna. To je tajna zaključana u trezoru a ključ izgubljen. Sada svi traže ključ tajne. U tajni leži ljepota traženja. Ko otkrije tajnu, otkriće lijek protiv Zapadnog i Istočnog carstva.

A šta kada otkriju tajnu, šta onda, upita jedan od prisutnih?

Ništa. Vidjeće, sve se riješilo. Samo od sebe. Zapadno carstvo je propalo. Ni Istočno bolje nije prošlo. Ali ni ovo carstvo o kome se priča nije više bilo nalik na sebe. Nije više bilo podanika. Statistički izvještaji su govorili da je sve na svom mjestu, a u stvarnosti nije bilo. I carevi su ostali zbunjeni. Onda su carevi preko noći predali vlast carici. Carica je uvela jednopartijski sistem. Čak su NATO, EU, Rusija i Turska podnijeli zahtjev za pristup ovom carstvu jer nisu imali bolje opcije. I sa svih strana svijeta su tražili azil baš u ovom carstvu.

A ko prenosi ovu priču, ponovo se javi jedan od prisutnih?

Niko. Niko ne prenosi ovi priču. Ona se događa, ali još se nije sve dogodilo. Da li će se dogoditi, niko ne zna. Ali postoji nada. U nadi leži ljepota opstanka careva.

About Fuad Sisic

Komentariši