Ugodan razgvor

Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu.

Kahlil Gibron

Ugodan razgovor. Čini se da je samo to i dovoljno kazati. Kada se ništa više ne bi reklo, osim samo ove dvije riječi napisane na početku, to bi djelovalo smirujuće. A zar ne bi svaki razgovor trebao biti ugodan? Jer sama riječ razgovor upućuje na odnose među ljudima. A razgovor među ljudima bi mogao biti uvijek ugodan. Mogao bi biti ali to nije. Nije nikada ni bio i vjerovatno neće nikada ni biti uvijek ugodan. Ali vrijedi se potruditi. Dragocjeno je za ljudsku dušu i opće zdravlje imati ugodne a ne neugodne razgovore.

I tako razgovaram sa prijateljem čije ime je isto imenu što su ga meni rahmetli roditelji dali. Pričamo koliko je važno ostati čovjek. Koliko je važno imati svijest o tome da kada s nekim razgovaraš da imaš posla s Božijim dizajnom. Valja to poštovati. Ma koliko neko djelovao mimo mojih pogleda, očekivanja, kriterija trebam biti svjestan da mu nisam ja dao takvu mogućnost. Pa kako se mogu stavljati u ulogu „iznad“, u poziciju „sudije“ spram nekog drugog? Zar ne bih trebao biti zadovoljan time što sam eto ja drugačiji, što sam sebi potaman? Odakle potreba da neko drugi bude po mojoj mjeri? Sve dok me ne ugrožava, ima mogućnost da sam odluči. Jer valjda zbog te slobode izbora ljudi i polažu test na Zemlji. To je test ljudske odgovornosti za slobodu izbora koja im je ponuđena i koju su prihvatili. Nisam još upoznao nikoga ko bi se odrekao te vrste slobode.

Ali to se ne odnosi na organizacijske uloge, radna mjesta, pozicije, funkcije. Organizacijske uloge su ljudska kreacija. I koliko god imali pravo na osobnu slobodu izbora, osobnu samovolju (sve dok se drugi ne ugrožava), za što se će se račun polagati Stvoritelju a ne ljudima, toj slobodi i samovolji nema mjesta u organizacijskim ulogama. Kako bi proces u nekoj organizaciji izgledao ako bi radnik na mašini radio nalog koji on hoće a ne onaj koji treba da radi kako bi kupac dobio isporuku na vrijeme. Ili ako bi radnik na održavanju, dok je zbog kvara u zastoju najproduktivnija mašina, popravljao neke rezervne dijelove koji će nekada biti potrebni. Ako se pogleda organizacija iz ove perspektive onda se može bolje razumjeti šteta koja može nastati ako neku hijerarhijsku poziciju u organizaciji zauzmu ljudi koji nemaju potrebne kompetencije, koji ne znaju ovlaštenja te poziicije i nisu svjesni odgovornosti, te počnu raditi samo po svojoj pameti, po tome kako oni misle da to treba ili čak po potpunoj samovolji. Ako se radi o poziciji na samom vrhu organizacije onda tek može nastati ogromna šteta, kreiranje pogrešnih praksi koje dugoročno drže organizaciju na krivom kolosjeku. A još nema diplome koju bi neko morao imati za predsjednika, načelnika, ministra, direktora,…

Ipak, pravi izazovi nastaju unutar nekih posebnih odnosa među ljudima. I tako, priča mi prijatelj, bude dana kada više njih u istom danu dođu tražiti neku pomoć. I jednog dana njih četvoro u prijepodnevnim satima, skoro svakih sat vremena uđe neko na vrata i pita, traži. I prijatelj je izlazio u susret onoliko koliko je mogao. A onda naiđe peti. Možda je njemu bila pomoć najpotrebnija? Ali čovjek ima drugih obaveza, svojih problema. On ima firmu koju vodi. I tako, naiđe peti po redu i samo što je počeo govoriti, prijatelj nije izdržao, ne čekajući da završi kazao je: molim te izađi! I čovjek se okrenuo, zatvorio vrata i otišao. Ali istog momenta prijatelj se osjećao loše, srce mu se uznemirilo i on je ustao, krenuo za nepoznatim čovjekom i vratio ga prije nego što je izašao na kapiju.

Izvinio se, popio s čovjekom kahvu i uradio što je čovjeku bilo potrebno. A čovjek je tražio način da skupi novac za operaciju svoje kćerke. Ljudski um djeluje logično a srce, ako je čisto, djeluje ispravno.