Heroji i antiheroji

Čim neobuzdana ljubav uđe u čovjekovo srce, ona u njemu nagriza sve ostale osjećaje,
ona tu živi na račun časti, vjere, zadate riječi.

Alexandre Dumas

Postoje ljudi heroji. Heroj je pojam kojim se često naziva izuzetno hrabar čovjek koji spašava druge ljude i brani ih od zlih ljudi, čija je definicija često korištena u fiktivnom svijetu, ali i kroz istoriju. Prva asocijacija za heroja je odbrana domovine. Heroj ide požrtvovano i svjesno naprijed, ne misleći puno o sebi nego prije svega o zadatku, o potrebi da se uradi ono što je nužno, što se može i mora uraditi u zajedničkom interesu. Naravno, kada se kaže heroj prema ovoj formulaciji onda je sljedeća asocijacija oružje, životna opasnost. Heroj može biti i bez oružja, a životna opasnost može i dalje postojati ali ne mora. Kako god, heroj prema ovoj formulaciji je bezimen možda u većem broju od heroja sa imenom i prezimenom. To ne umanjuje čast i poštovanje imenovanih heroja istih osobina.

Kada je prije nešto više od 22 godine r. Alija Izetbegović kao Predsjednik SDA BiH rekao, mnogim tadašnjim javnim funkcionerima to nije bilo nimalo drago: Dajte priznanja onoj vrsti “običnih neobičnih” ljudi, kojih nema baš mnogo, ali ih srećom ima. To su oni ljudi koji – kad zagusti – pojave se, izvrše svoje dužnosti, a kad grmljavina prestane, oni se izgube i nastave da rade svoj posao. Vašom nagradom ili priznanjem podsjetite javnost da ti ljudi postoje, jer tako što nije samo pravda nego ima i odgojni uticaj na generacije koje rastu. Većina rukovodilaca, nažalost, ne spada u te “obične neobične ljude”. Većina njih voli dobra kola, velike stanove, voli da se slika, ne znam što bismo ih još kitili ordenjem i poveljama?”.

Domovina je uvijek trebala i trebaće heroje. Požrtvovane ljude koji će biti primjer kako se brani domovina, kako se grade javne institucije, kako se podiže ekonomija, kako se podižu i osposobljavaju nove generacije, kako se kultura i znanost na temelju neprolaznih vrijednosti izdižu u neprikosnovene autoritete i svjetionike društva, kako se vodi briga o starim i nemoćnim, kako se suprostavlja zulumćarima… U isto vrijeme naiđu periodi teških izazova, prevelikih iskušenja kada antiheroji postanu primjer. Jer heroj ne može biti onaj ko ne brani ono što je ispravno ili čak radi ono što je pogrešno kao što heroj ne može ubijati djecu, silovati žene, rušiti objekte u kojima se pominje Božije ime, mučiti zarobljenike. Heroj ne može biti neko ko će se boriti svim sredstvima da ostane na vlasti, ko će se boriti svim sredstvima da sačuva ili uveća imetak, ko će se boriti svim sredstvima da se izdigne iznad drugih. Heroj može biti neko ko će se boriti ne svim, nego svim dozvoljenim sredstvima. U samo jednoj riječi krije se ogromna razlika. U toj riječi dozvoljena ili ispravna, leži razlika između heroja i antiheroja.

Onaj koji misli prvo o sebi on ne misli prvo o zadatku, o potrebi da se uradi ono što je nužno, što se može i mora uraditi u zajedničkom interesu. Taj će naći hiljade obrazloženja da objasni drugima kako je on tu u najboljem interesu, kako je sve do drugih, kako on tu nije zbog sebe nego zbog zajedničkog interesa i naravno, očekuje za sve to društveno priznanje. Takvi će naći način da opravdaju saradnju sa bilo kim, sa očiglednim rušiteljima ili sa dojučerašnjim nemilosrdnim protivnicima ili će naći izgovor zbog čega je neko nikakav s kim je do jučer strastveno sarađivio. Sve u navodno zajedničkom interesu. To što neki nisu u stanju u to povjerovati, ili čak znaju da to nije tako, to nije dobro po njih. Oni sebe tako legitmiraju kao neprijatelje onih koji rade u navodno zajedničkom interesu. Tako malo pomalo antiheroji kreiraju atmosferu u kojoj se spušta magla. A u magli se daleko ne vidi. U magli svaka tvrdnja i svaka sumnja ima pravo na život. Magla je nepoželjna, posebno onima koji su u kretanju. Ali nisu svi. Ima onih kojima magla odgovara. Antiheroji koriste maglu za snalaženje. To su pretvorili gotovo u vrlinu. Ali magla će se razići. Uvijek je tako bilo, i tako će ponovo biti. Neko će to dočekati. Mnogo brže nego što izgleda.