Crvena linija

Fašizam nije kada neke stvari ne smijete reći;

fašizam je kada ih morate reći.

Roland Barthes

Nekako je opće poznato da su lovačke priče nevjerovatne. Mnoge od njih su pune pretjerivanja i sitnih bezazlenih laži. Konkurenciju im sve više prave političke priče. S tim što su ove isto tako nevjerovatne, pune pretjerivanja ali i velikih opasnih laži. Iako ove političke priče imaju svoj dugogodišnji kontinuitet, čini se da ono što se dogodilo u Februaru ove godine ipak zauzima vodeće mjesto u posljednjih 25 godina.

U Bosni i Hercegovini nije čudo iako je sramota što se komentarišu, omalovažavaju i negiraju sudske presude pa sve do onih najviših sudskih autoriteta jedne države – Ustavnog suda, ali prava drama je kada predsjednik susjedne države tvrdi iz dana u dan da poštuje državu Bosnu i Hercegovinu i Dejtonski sporazum, a onda komentariše Ustavni sud Bosne i Hercegovine po nevjerovatnom kriteriju: dva stranca, dva muslimana, jedna Makedonka izostavljajući imenovati preostale četiri sudije (Srbi, Hrvati, pravoslavci, katolici,… po čudnim i neprimjerenim kriterijima). A u Ustavu Bosne i Hercegovine piše da je sastav Ustavnog suda: četvoro sudija s područja FBiH, dvoje sudija s područja RS, i troje sudije izvan Bsone i Hercegovine, tj. stranih sudija. Samo nacionalnisti ako nije po njihovom u sudijama ne vide sudije, ne vide struku nego vide naciju, vjeru, pol,…

Nije iznenađenje ali je tužno, iritantno i zastrašujuće čuti da predsjednik jedne države može sebi dopustiti takav skandal, takvu aroganciju i agresivno miješanje u unutrašnja pitanja susjedne države. Opravdanje se ne može naći, ali možda može objašnjenje. Dejtonski mirovni sporazum je potpisala Republika Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska a ne Republika Bosna i Hercegovina, FBiH i RS. Taj sporazum nije nastao kao izraz htijenja i želje nijedne od tri strane potpisnice da se takav sadržaj mirovnog sporazuma napravi nego kao kreacija i pritisak međunarodne zajednice. Dakle, niko nije bio zadovoljan time ali su svi prihvatili i potpisali. Možda je najvažnija tačka tog sporazuma da je njegov vrhovni tumač OHR, a ne Srbija, ni Hrvatska, ni Bosna i Hercegovina kao nasljednik Republike Bosne i Hercegovine, a pogotovo ne FBiH i RS.

A šta je sve rečeno iz dana u dan u posljednjih 15 dana teško je navesti jer bi uzelo puno prostora. Prenijeću ovdje samo par izjava koje su elektronski mediji prenijeli (i mogu veoma jednostavno pronaći na internet pretraživačima):

  1.  U obraćanju Narodnoj skupštini RS-a na posebnoj sjednici o odlukama Ustavnog suda BiH, Dodik je na engleskom jeziku rekao: Goodbye BiH, welcome RS-exit.
  2.  Pa prestat će proizvodnja kriza u BiH kad nestane BiH, kazao je Dodik.
  3.  Politika Srbije je poštovanje Dejtonskog sporazuma, poštovanje integriteta BiH i poštovanje integriteta Republike Srpske unutar BiH – istakao je Vučić.
  4. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je sinoć da je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik bio apsolutno u pravu kada je rekao da najnovija odluka Ustavnog suda BiH u vezi s poljoprivrednim zemljištem u Republici Srpskoj nije fer.
  5. Je l’ mislite da treba da budemo najslabiji, da nam onda kada vama treba kažete ‘pogledajte kako ste vojnički slabi, nemojte da pustimo neke protiv vas, kao 1995. kada je zamalo pala Banjaluka, rekao je Vučić. On je rekao da će Srbija štititi interese srpskog naroda, bilo u Republici Srpskoj ili Cnoj Gori ili negde drugo, ali mirno, ne ugrožavajući ničiji integritet.

Treba napomenuti da Predsjednik Srbije redovno govori da treba čuvati mir, da je mir najpreči. Ali kako to da je Banjaluka zamalo pala? Kao da vidi Banja Luku dijelom Srbije? I Prijedor? I Zvornik? I Foču? I Srebrenicu? I Bijeljinu? I Kotor Varoš? I Doboj? I Teslić?… O kojoj se političkoj priči radi? O onoj s kraja 20. stoljeća? O tome kako je potpisani Dejtonski sporazum prisilio vraćanje na crvenu liniju ali od te linije se mnogi nikada nisu odmakli. A tu liniju, kada je u pitanju suverenitet Bosne i Hercegovine, odavno prelaze mnogi u Bosni i Hercegovinu. Sada to potpuno otvoreno i agresivno rade Milorad Dodik i Dragan Čović osvajanjem i rušenjem institucija Bosne i Hercegovine. Okupili su i značajan broj sljedbenika. To nije prelazak crvene linije, to je vraćanje unazad 25 godina i poništavanje potpisanog mirovnog sporazuma. To je  zasljepljenost prevaziđenih, nepotrebnih i nerazumnih podjela silom ali i nesposobnost kreiranja nove vizije i odnosa utemeljenih na novim vrijednostima unutar sopstvenih država i sopstvene javne odgovornosti. 

Bez obzira na sve: Sretan Dan nezavisnosti Bosno i Hercegovino makar bila organziovana po entitetima i kantonima! I sretno svima koji Bosnu i Hercegovinu vide kao svoju domovinu. Neko će dočekati da Bosna i Hercegovina ima bolje rukovodstvo, i da njeni susjedi imaju rukovodstvo koje će Bosnu i Hercegovinu uvažavati djelima a ne samo riječima.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020