Quo vadis, ljudi?

O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili,

i plemenima i naordima vas učinili, da biste se upoznavali…

Kur'an, 49:13

Ured SAD za popis stanovništva, odgovoran za pribavljanje podataka o američkom narodu i ekonomiji, objavio je kako je stanovništvo Zemlje  doseglo broj od 7,49 milijardi (prema procjenama). U skladu s takvim procjenama, ovaj broj nastavlja rasti. Danas živi oko petina svih ljudi koji su ikada živjeli.

Ukupna populacija 1750. godine bila je procijenjena na 750 miliona. Ona je dosegla jednu milijardu 1830., dvije milijarde 1930. i četiri milijarde 1975. godine. Dakle, može se vidjeti rast broja stanovnika u posljednjih 270 godina za skoro deset puta (i pored svih stradanja u nemilosrdnim ratovima, prirodnim nepogodama i epidemijama). Broj stanovnika dramatično raste u posljednjih 45 godina (sa četiri milijarde na 7,49 milijardi ili približno 77 miliona/ godišnje.

U isto vrijeme očekuje se da će svjetska populacija do 2050. godine narasti na više od 9,5 miljardi stanovnika a veličina urbanog stanovništva porast će sa 3,6 milijardi 2011. godine na nešto više od 6,3 milijarde stanovnika 2050. godine. Stoga je jasno da će gradovi imati temeljnu ulogu u formiranju modernog, savremenog društva. U savremenom svijetu nova svjetska ekonomija odvija se više u prostoru nego u mjestu. Ljudi će naseljavati mjesta, a ekonomija prostor. 

S obzirom na svakodnevni ekonomski razvoj već razvijenih dijelova svijeta, u savremenom svijetu jasno je vidljiva ekonomska polarizacija. Prva, jače izražena, odnosi se na razliku između razvijenih i nerazvijenih zemalja svijeta. Najrazvijenije zemlje svijeta obuhvataju zemlje zapadne Europe, istočne Azije predvođene Japanom (sada i Kinom) te Sjedinjene Američke Države.  S druge strane postoje izrazito nerazvijeni krajevi. Između njih postoje velike razlike u stepenu razvijenosti. Osim na globalnom nivou ekonomska polarizacija se može posmatrati i unutar samih gradova bez obzira na stepen njihovog ekonomskog razvoja, tako da je polarizacija jasno vidljiva i u najrazvijenijim metropolitanskim regijama svijeta.

Prije nekoliko godina sam dobio elektronskom poštom zanimljiv tekst od Antonia Mihalića, pod naslovom Ekonomija gradova razvijenih zemalja svijeta. U tom tekstu se govori kako je globalizacija svakako jedan od najznačajnijih procesa koji oblikuju savremeni svijet. Neko je definisao globalizaciju kao skup prekograničnih procesa pokrenutih nezapamćenim razvojem moderne tehnologije koji je doveo do ubrzanja ekonomskih procesa, a koji se odražava u socijalnoj, političkoj, kulturnoj i svim drugim područjima sveukupnog života. Glavna karakteristika globalizacije je brz protok informacija, roba i usluga te je upravo zbog toga globalizacija ključni proces za globalni razvoj. Glavni nosioci globalizacije su multinacionalne i transnacionalne kompanije o čijem uticaju govori podatak da neke od njih raspolažu budžetima većim od budžeta mnogih država. Dok su središta tih kompanija u najrazvijenijim gradovima, proizvodni pogoni se najčešće grade u krajevima potpuno suprotnih obilježja tako da su upravo slabije razvijene države jedno od područja s najviše proizvodnih pogona multinacionalnih kompanija. Razlog takve raspodjele je radna snaga koja je višestruko jeftinija u slabije razvijenim zemljama, ali i mnogo lakši pristup prirodnim resursima koji se mogu iskorištavati bez kontrole ili uz vrlo malu kontrolu upravo zbog velikog uticaja multinacionalnih kompanija na vlasti tih država. Smještaj proizvodnih pogona u slabije razvijenim državama olakšava prodiranje multinacionalnih kompanija na nova tržišta. Multinacionalne i transnacionalne kompanije zarađuju iskorištavanjem resursa nerazvijenih zemalja, a unose kapital u razvijene zemlje.

Nema nikakve sumnje da ključni igrači globalnog vodstva značajno usmjeravaju putovanje cijelog svijeta. Oni su izgradili prilično snažne globalne mehanizme (komunikacijske, diplomatske, marketinške, finansijske, ekonomske, berzanske, vojne) kojima mogu praviti razne špekulacije, manipulacije i eksploataciju.  Oni mogu planirati budućnost ali ne mogu poznavati budućnost. Oni mogu kreirati i kreiraju krizne situacije (ratna područja i razne krize) i mogu koristiti krizne situacije (pandemija, ili čak proizvesti) kako bi realizovali neki novi scenario globalnih odnosa. Ono što ne mogu, ne mogu znati do kada će tako moći raditi.

I nije problem što se broj stanovnika na Zemlji višestruko povećao nego je problem što su sve druge vrste koje žive na Zemlji značajno smanjene ili potpuno nestale. A te vrste nisu smanjenje da bi stanovnici Zemlje preživjeli nego da bi manji broj uživao. U svijetu danas ima 2.208 milijardera. Oni dnevno zarađuju 2,5 milijardi dolara. Bogatstvo 26 najimućnijih ljudi planete veće je nego ono što posjeduje polovina svjetskog čovječanstva (neki od rezultata velikog istraživanja koje je objavila agencija Oxfam). Uz ostalo, oni su ustanovili da je od recesije, prije 10 godina, do danas gotovo udvostručen broj milijardera. Stoga je veoma teško pretpostaviti kuda ide cijeli svijet, ali se pouzdano zna da će svako živo biće smrt okusiti. Ne zna se samo kada, i ne zna šta će biti uzrok i hvala Bogu da se ne zna. Ljudi koji vjeruju, trebali bi da vjeruju i da se njihovo putovanje na Zemlji svodi na vraćanje svome Gospodaru, Stvoritelju, Jednom Jedinom Bogu. A putovanje na Zemlji je test koji polažu. Na tom putovanju se nalazi i put izlaska iz košmara mraka i ljepota traženja Istine. Rezultate tog putovanja, tog testa neće niko više saznati na Zemlji, nego u nekom drugom vremenu i prostoru i na nekom drugom mjestu. Živima ostaje nada dok putuju da će spoznati i krenuti tim putem Istine.

Fuad Šišić

About Fuad Sisic

Komentariši