Glasine

Glasina je kao lažni novac: pošten čovjek je neće izmisliti,

ali će je bez razmišljanja prenijeti dalje.

nn

 

Jedna od široko prisutnih prednosti digitalnog svijeta su društvene mreže. Mogućnost da se javno komunicira bilo čije mišljenje, bilo čije tvrdnje ili pretpostavke. U isto vrijeme je to velika mogućnost da se komuniciraju neprovjerene informacije, nepouzdani izvori te da se upadne u zamku lanca prenosilaca glasina. A glasina je neprovjerena vijest, informacija ili poruka koja se širila nekada uglavnom usmeno i koja se tokom vremena mijenja na karakterističan način. Glasina je navodno tačna informacija koja se širi, a čiju istinitost nije moguće neposredno provjeriti. Ona je ukorijenjena na subjektivnoj percepciji, na sumnji, na nesporazumu ili lošoj namjeri njezinog konstruktora ili skupine ljudi. I uglavnom  ne donosi korist društvu neko doprinosi smutnji i neredu.

Nekada su se glasine širene iz taktičnih razloga te se zahtjevalo od sagovornika, da tu informaciju “nikome drugom ne priča“. Osoba, o kojoj se radi u glasini, obično sazna za njen sadržaj vrlo kasno, jer je isključena iz tih komunikacija. Pokušaji zaustavljanja glasina su uglavnom neuspješni, budući da se istina u glasini rijetko preispituje. Dva američka psihologa, Olport i Postman, su izveli niz eksperimenata kako bi otkrili prirodu širenja glasina, prije svega deformisanje istine u procesu prenošenja glasina. Pred publikom, koja je imala uvid u cijeli proces, jedna osoba je gledala slike i prepričavala scene koje vidi drugoj osobi. Druga osoba, koja slike nije vidjela već je o njima znala samo iz svjedočenja prve osobe, pričala je dalje o onome što se na slikama nalazi narednoj, trećoj osobi, i tako dalje, do petog, šestog slušaoca. Ovaj eksperiment je pokazao da veliki uticaj u iskrivljavanju onoga što se dogodilo imaju i naše predrasude. Ukoliko se na slici na stanici metroa nalazio predsjednik koji raširenih ruku nekome nešto objašnjava dok se u pozadini vidio premijer sa respiratorima, a na slici se još nalazila i žena, krajnji ishod prepričavanja bio je da žena vlada državom!

U drevnoj Grčkoj, Sokrat (469 – 399) je bio naširoko hvaljen zbog svoje mudrosti. Jednog dana dođe mu poznanik vrlo uznemiren: Sokrate, znaš li šta sam načuo o Diogenu? Sokrat odgovori: Samo trenutak. Prije nego mi kažeš šta si čuo napravićemo mali test. To se zove trostruki filter test. Prije nego mi ispričaš o Diogenu, profiltriraćemo ono što namjeravaš da mi kažeš.

Prvi filter je istina. Jesi li apsolutno siguran da je istina ono što namjeravaš da mi kažeš? Poznanik odgovori: Ne, zapravo sam samo čuo o tome. Na to Sokrat reče: Dobro, znači ne znamo da li je to istina ili ne.

Pokušajmo s drugim filterom, filterom dobrote. Da li je ono što namjeravaš da mi kažeš o Diogenu nešto dobro? Poznanik odgovori: Ne, naprotiv…. Na to Sokrat reče: Dakle, želiš da mi kažeš nešto o Diogenu što može biti loše, čak i ako nisi siguran da je istina? Čovjek je slegnuo ramenima, malo zbunjen.

Sokrat je nastavio: Vijest još uvijek može proći test jer postoji i treći filter, filter korisnosti. Da li će ono što mi želiš reći o Diogenu biti korisno za mene? Poznanik odgovori: Ne, mislim da neće. Na to Sokrat zaključi: Pa ako ono što želiš da mi kažeš nije istina niti je dobro i korisno, zašto želiš to reći meni ili bilo kome? Čovjek je ostao zbunjen i posramljen.

Koristeći društvene mreže mnogi čitaju i prihvataju da budu informisani ali i dezinformisani jer ne mogu provjeriti je li to istina, ne razmišljajući je li to dobro ili korisno ćesto to prenose dalje. Tako sasvim nesvjesno sudjeluju u kolektivnom traču, doprinose kolektivnoj depresiji i staju na negativnu stranu života. Ako je nešto loše, zaista loše, dovoljno je to kao sama činjenica. Posebno ako to nije ni činjenica nego subjektivni osjećaj ili čak zlonamjerna konstrukcija. A ako je činjenica, nije potrebno od te činjenice praviti veću nesreću. Dobre stvari treba prepričavati a loše kazati onom na koga se one odnose. A onaj kome je učinjena očigledna nepravda ima pravo da o tome govori. Drugi to nemaju. Drugi treba da djeluju u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima da se nepravda otkloni.