(U)trka za vlast

Ne razdvaja ljude život već sebičnost, licemjerje, nepoštivanje i izdaja.

nn

Nakon 25 godina od zaustavljanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i rata u Republici Bosni i Hercegovini održani su sedmi višestranački lokalni izbori. Utrka ili trka za funkcije na lokalnom nivou je trajala u općoj nepovoljnoj atmosferi, ekonomskoj i političkoj neizvjesnosti, pogoršanoj epidemiološkoj situaciji. Kao i u većini slučajeva ranije, po izjavama najjačih političkih stranaka niko nije izgubio, svi su pobijedili. Onih manjih stranaka je ionako previše pa njihov rezultat u javnosti i nije posebno interesantan. Taj rezultat je više interesantan pobjednicima kojima trebaju dodatni glasovi za formiranje većine. Ono što možda iznenađuje jeste iznenađenje onih koji su izgubili pozicije u Sarajevu i Banja Luci. I što neki, ne samo da su izgubili pozicije nego su izgubili osjećaj da demokratija nije vladavina jednih te istih nego da je to vladavina naroda/građana. Promjene su normalne i poželjne u cilju jačanja javnih institucija a ne jačanja pojedinačnih stranaka ili pojedinaca. Ekstremna demonstracija upotrebe javnih sredstava u korist sopstvene vladavine je ponovo stigla od Milorada Dodika, nakon gubitka izbora u Banja Luci i javne prijetnje građanima koji su glasali za Stanivukovića da Vlada RS neće u ta mjesta više ništa ulagati. Ali to nije iznenađenje.

Zbog velikog broja glasova koji dolaze sa strane ostaje da se vidi rezultat u Srebrenici (Srebrenica je iz moralnih razloga svakako na prvom mjestu kada je riječ o lokalnim izborima). Nakon toga vidim posebno interesantnim lokalne izbore za općinu Novi grad u Sarajevu gdje su “tijesnu” utrku vodili dosadašnji načelnik Semir Efendić (za treći mandat) i zajednički kandidat četiri političke stranke Adnan Delić (koji nije član nije političke stranke). Zbog čega ističem ovu situaciju? Iz prostog razloga što je to bilo “nadmetanje” u očima javnosti dva snažna kandidata. Semir Efendić je unio jednu novu energiju prije osam godina, pokazao da se mladi mogu dokazati i dati doprinos ako dobiju šansu. Na žalost, Semir Efendić nije dobio šansu da uradi nešto dalje na kantonalnom nivou vlasti u Sarajevu (i zbog odnosa unutar vlastite stranke ali i zbog odnosa unutar same kantonalne skupštine). Rekao bih – šteta. Ovako je Semir Efendić ušao nepotrebnu u borbu za treći mandat, a za protivkandidata je imao čovjeka koji je po svemu pokazivao da bi mogao unijeti sada jednu novu energiju, jednu novu dimenziju koja je svakoj sredini periodično potrebna. No s druge strane, broj registrovanih birača u ovoj općini je 115.193 a dva protivkandidata su imali po približno 20.000 glasova (cca 90% onih koji su glasali), što ukazuje da će načelnik biti neko ko ima svega 17% podrške svih građana.

No bez obzira na to, ova situacija u Novom gradu je naučena lekcija za svaku sredinu. Jer je to bilo korektno nadmetanje dva programa, dva snažna pojedinca, jedne stranke koja je već dugo na vlasti i udružene četiri stranke (različitih pogleda) u jednu novu energiju. Vjerovatno će neki smatrati da imam krivo, da u vremenu velikih izazova i neriješenih pitanja se ne mogu slijediti opća načela i pristup, i mogu da razumijem takav stav. Ali ne mogu da imam razumijevanja da se ne jača pozitivna unutrašnja konkurentnost i podižu performanse, da se ne radi više na osposobljavanju timova, osnaživanju mladih i institucionalnoj integraciji, da se ne ostavlja više prostora za unutrašnji dijalog i protok novih ideja a ne da se ima objašnjenje za svaki gubitak i za svako razilaženje. Univerzalno pravilo kaže: govori istinu makar sam bio, a ne kaže: ostani u vlasti/stranci makar sam bio. Čini se da smo danas skloni prihvatiti istinu samo onda kada je ona adekvatna sopstvenim vizijama ili ubjeđenjima. Ili kada ona dolazi iz organizacije čiji smo članovi, onda kada istina bude rečena od našeg autoriteta. U suprotnom, istina se odbija. A istinu bi trebali raspoznavati i prihvatati bez obzira od koga da dođe. Samo na taj način možemo uspjeti. Čak i najveći lažac nekada kaže istinu kao što neko ko nastoji govoriti stalno istinu može pogriješiti. A davno su kazali da se ljudi prepoznaju po istini, a nikako istina po ljudima, bez obzira ko oni bili.

Nekako pri samom završetku ovog teksta je predsjednik stranke koja je izgubila u Sarajevu a pobijedila u BiH potvrdio da imam pravo samo u pogledu energije. Izjavio je: Svi smo mi u stvari tu vrlo blizu kad su u pitanju skoro sve vrste politika, skoro da su se ideološke razlike izbrisale između onoga šta recimo od ove zemlje očekuje SDA i za što se bore DF, SDP. Gdje su te velike razlike? Svi mi želimo jednu funkcionalnu, multietničnu evropsku državu ravnopravnih građana i vladavine zakona. Sve je to jako blizu. Prilično čudno da se toliko međusobno optužuju pred izbore ako isto žele. Ali i dodao: Ova ekipa (“četvorka”) je energična, zna dobro da se koristi modernim sredstvima – društvenim mrežama, tu su nam pobjegli. Popravljat ćemo se, trkat ćemo se, idu iduće dvije godine.
Dakle utrka će se ipak nastaviti za vlast, primarno i po svaku cijenu, a ostalo koliko se stigne.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *